U izjavi za novinare nakon završetka Euromediteranskog summita u Barceloni, Sanader je, odgovarajući na pitanje o planiranoj ratifikaciji Ugovora o državnoj granici izmedju RH i BiH, rekao da su to dvije prijateljske zemlje koje moraju sve učiniti da riješe otvorena pitanja naslijeđena iz prošlosti.
"Očigledno da i ovaj sporazum koji su potpisali (bivši predsjednik RH Franjo) Tuđman i (bosanskohercegovački Alija) Izetbegović 1999. nije do kraja pravičan", rekao je Sanader.
Najavio je da će na sjednici vlade u ponedjeljak poslije podne predložiti da se prije procesa ratifikacije u oba parlamenta još jednom sastane zajednička državna diplomatska komisija za granice.
Tek nakon toga išlo bi se na ratifikaciju, rekao je hrvatski premijer, koji će Vijeću ministara BiH predložiti i što skoriji sastanak resornih ministara dviju zemalja oko gradnje mosta Komarno-Pelješac.
BiH ima pravo na "neškodljiv prolaz", no s druge strane postoji "neotuđivo pravo Hrvatske da spoji ta dva svoja teritorija, Komarno i Pelješac, kopno i poluotok Pelješac", objasnio je Sanader.
"Smatramo da ćemo dijeliti istu budućnost u EU kao što smo dijelili i prošlost u bivšoj Jugoslaviji" i zato želimo riješiti sva pitanja u duhu dobrosusjedstva, zaključio je.
Treći prijedlog koji će vlada raspraviti na sjednici u ponedjeljak bit će prijedlog Vijeću ministara BiH da se još jednom sastanu komisije koje su radile na sporazumu o imovinsko-pravnim odnosima, jer je on "iznimno važan za jačanje dobrosusjedskih odnosa", najavio je Sanader.
"I taj je sporazum bio usuglašen, ali nije potpisan", te treba naći pravično rješenje iza kojeg mogu stati obje zemlje, kazao je hrvatski premijer.
U hrvatskoj je javnosti proteklih dana posebno apostrofiran problem morske granice s BiH nakon što je hrvatska vlada prošlog tjedna usvojila prijedlog kojim će od Sabora zatražiti da po hitnom postupku ratificira Ugovor o državnoj granici između Hrvatske i BiH, koji su još 30. srpnja 1999. u Sarajevu potpisali tadašnji predsjednici dviju država Franjo Tuđman i Alija Izetbegovć.
U dijelu oko razgraničenja na moru ugovorom je utvrđeno da se, sukladno Konvenciji UN o pravu mora, kao granica određuje crta sredine mora između kopna RH i kopna BiH, što je protumačeno kao središnja crta u Malostonskom zaljevu, između poluotoka Kleka i poluotoka Pelješca.
Problem je u tome što do Sarajevskog ugovora BiH nije imala nijedan centimetar mora u tom području, budući da je još od 1333. granica išla samim kopnenim rubom južne strane poluotoka Kleka, dok je cjelokupni morski prostor, uključujući i otočiće Veliki i Mali Školj u neposrednoj blizini Kleka, pripadao Dubrovačkoj komuni i poslije njezinim pravnim sljednicima, što je danas Republika Hrvatska. To je bila i međurepublička granica Hrvatske i BiH za vrijeme bivše SFRJ, što je potvrdila i Badinterova komisija.
Vrh poluotoka Kleka s pripadajućim morem i grebenom Lopatom u sastav Dubrovačke Republike ušao je 1399. i po istom pravnom slijedu sad je dio hrvatskog teritorija.
Iako je Sarajevskim ugovorom potvrđeno poštovanje nepromjenjivosti međunarodno priznatih granica i utvrđeno da je granica između RH i BiH određena graničnim stanjem u vrijeme prestanka postojanja SFRJ 1991., granica na moru određena je na uštrb hrvatskog teritorija, zbog čega su neki saborski zastupnici, prije svega članovi Hrvatske stranke prava, najavili da će glasovati protiv ratifikacije sporazuma Tuđman-Izetbegović.