Preuzimajući dužnost predsjedateljice G8, skupine u kojoj su uz nju i sedam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta (Britanija, Kanada, Francuska, Italija, Japan, Njemačka, Sjedinjene Države), Moskva je u svoje prioritete upisala razgovore o svjetskoj trgovini, otpis duga siromašnima, borbu protiv epidemija i financiranja terorizma.
No sva ta pitanja zasjenila je energetika kada se 1. siječnja Rusija s Ukrajinom uplela u spor oko isporuke plina. Moskva je, naime, među G8 prioritete zapisala i "svjetsku energetsku sigurnost" kako bi se svojim golemim zalihama energenata nametnula svijetu kao pouzdani partner nasuprot nestabilnosti na Bliskom istoku.
Ali kada je u hladnome siječnju Kijevu obustavila isporuke plina jer nije pristajao plaćati joj četiri puta više nego dotad, posljedice su, kao redukcije, osjetile i druge europske zemlje koje plin dobivaju ukrajinskim plinovodom.
Na Zapadu je takvo ponašanje pobudilo zabrinutost u ozbiljnost ruske energetske politike, tim više što Putinova era nije raspršila dvojbe oko stvarnog stanja ruske demokracije i gospodarstva. Jer, unatoč određenom uspjehu u pregovorima oko nuklearnog programa Irana, ni u vanjskoj politici Putin nije budio optimizam i njegova se stajališta dosta razlikuju od zapadnih.
Zamjeraju mu potporu autokratskim režimima bivših sovjetskih republika koje se još nisu otele zagrljaju Moskve (Bjelorusija, Uzbekistan), nedavno uvedena ograničenja rada nekih (zapadnih) nevladinih organizacija, te najnoviji poziv pokretu Hamas da dođe u Moskvu, čime je razljutio Izrael, SAD i Europsku uniju, koji Hamas drže palestinskim teroristima.
Rusija se skupini sedam najrazvijenijih pridružila 1998., (G7 tada mijenja ime u G8) a bila je to nagrada bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona tadašnjem ruskom kolegi Borisu Jeljcinu za gospodarske reforme i pristajanje na širenje NATO-a na članice bivšeg Varšavskog pakta.
Odnosi su se zategnuli dolaskom Putina na vlast koji je počeo sve snažnije kontrolirati državne institucije nastojeći ovladati medijima i vitalnim gospodarskim sektorom budeći kod Zapada strah od previše koncentracije moći u rukama Kremlja.
Republikanski senator iz Arizone John McCain zato je na konferenciji o sigurnosti u Muenchenu zapitao lidere G8 trebaju li uopće na summit jer Rusija "niti je demokracija niti među vodećim svjetskim ekonomijama" te "autokraciju provodi kod kuće i u inozemstvu".
Rusku obustavu plina Ukrajini kritizirala je i američka državna tajnica Condoleeza Rice i k tome poručila: "Želite li biti dio G8, bolje vam je da budete industrijska demokracija ili će ljudi postavljati niz pitanja kad se pojave na sastancima G8".
I prema britanskome think-tanku iz Londona ruska bodovna lista pokazuje da Moskva tek djelomično ispunjava 12 kriterija za pripadnost G8, a među njima su sloboda govora, vladavina zakona i gospodarska moć.
Putin je, međutim, na godišnjem susretu s novinarima, rekao da "psi laju, a karavana prolazi", te da G8 nije klub debelih mačaka i da su skeptici sovjetolozi koji ne razumiju sadašnjost. Iznio je uvjerljive podatke o uspješnom gospodarskom rastu no stručnjaci upozoravaju da se oporavak temelji na rastu cijena nafte koji je iznosio 39 posto zadnjih 12 mjeseci.
Rusku moć u tom sektoru ilustrira podatak da G7 same proizvode 16 posto svjetske sirove nafte, a potroše oko 50 posto, dok Rusija sama proizvodi 12 posto svjetske nafte i sedmu godinu zaredom bilježi gospodarski rast.
Prema Financial Timesu na sastanku bi Europa trebala ponuditi Moskvi financijske poticaje za liberalizaciju plinske industrije, no neimenovani zapadni diplomat drži da to ona neće prihvatiti.
Ruski ministar financija Aleksej Kudrin najavio je da je Moskva spremna ratificirati enegetsku povelju Europske unije iz 1991. kojom će olakšati isporuku ruskog plina za Europu.