US CSM 13.6.E SE SAMA TREBA BRANITI

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 13. VI. 2000. Europa bi se trebala braniti sama "Predsjednik Clinton uživao je, čini se, u svojoj europskoj turneji, no nije raspravio najvažnije pitanje s kojim je suočen Kontinent: američku vojnu ulogu. Dvostranačka koalicija američkih krojača zakona nastoji dovesti kući američke vojnike s Kosova, pa ipak postojeće snage KFOR-a nisu kadre djelotvorno upravljati Kosovom. Zaista, Jiri Dienstbier, bivši čehoslovački ministar vanjskih poslova, kazao je UN-ovu Povjerenstvu za ljudska prava kako je potrebno još vojnika koji bi se borili s albanskim separatistima koji su odlučni stvoriti neovisno Kosovo bez Srba. European Security and Defense Identity (ESDI) doima se kao idealno rješenje. Europljani su već preuzeli formalno zapovjedništvo KFOR- om, stvarajući Eurocorps- multinacionalne snage koje čine francuske i njemačke jedinice, kao i nekoliko jedinica drugih država (...). EU je predložila stvaranje i neovisnih snaga koje bi brojile oko 60.000 vojnika. Nema sumnje da bi Europa trebala pojačati svoju vojnu snagu. U gotovo svim mjerama - ukupni troškovi, postotak domaćeg bruto proizvoda, potrošnja po glavi stanovnika - Europa daleko zaostaje za SAD-om. Chris Patten, član Europske povjerenstva koji je odgovoran za odnose s inozemstvom, procjenjuje da europske vojne snage iznose tek 10 do 15 posto američkih. Unatoč povremenim pritužbama SAD-a glede podjele tereta, raspodjela vojnih zadataka dugo je zadovoljavala obje strane. Nakon rata protiv Srbije, međutim, zamjenik državne tajnice, Strobe Talbot prekorio je engleski auditorij: 'Mnogi Amerikanci govore kako SAD više nikada ne bi trebale preuzeti lavlji dio riskantnih misija NATO-ovih operacija i snositi najveći dio troškova.' I Europljani su, čini se, zapanjeni vlastitom lošom spremnosti. Javier Solana, koji je u listopadu iz NATO-a prešao na mjesto glavnog tajnika zapadnoeuropske unije, objašnjava: 'Da bi se postiglo dobro i solidno partnerstvo, partneri moraju biti jednaki.' Unatoč tome, mnoge članice EU-a nisu, čini se, ozbiljne glede ESDI-a. Njemački kancelar Gerhardt Schroeder predložio je smanjivanje vojnih troškova za 10.4 milijarda dolara do 2003. godine. Mađarska tvrdi kako si ne može priuštiti moderniziranje vojnih snaga. Europa, međutim, na kraju možda neće imati drugog izbora nego djelovati. SAD su u Istočnom Timoru pokazale da njihova volja za akcijom nije beskonačna. Čak se i spremnost Washingtona da bude babysitter Europi može promijeniti, naročito ako balkanska avantura NATO-a nastavi sadašnjim putem. Javno, Clintonova vlada tvrdi da je zadovoljna ESDI-em. Talbott tvrdi: 'Nismo protiv toga. Nismo u nedoumici. Nismo zabrinuti. Zalažemo se za to.' Međutim, privatne reakcije su prilično drugačije. Francois Bujon de l'Estang, francuski veleposlanik u SAD-u, žali se na 'američko otvoreno neprijateljstvo'. Washington smeta činjenica da dobro naoružana Europa više ne bi trebala SAD. Odakle dolazi prijetnja? Velika Britanija, Francuska i Njemačka na vojsku troše jednako ili više nego Rusija. Srbija Slobodana Miloševića je osiromašena i bijedna. Teroristi se možda i skrivaju na obalama sjeverne Afrike, no američka vojna nazočnost u Europi Kontinent čini samo još primamljivijim ciljem. Ako EU stvori snage za hitnu reakciju, teško je zamisliti da bi Europljani zauvijek ostali zadovoljni ulogom američkih pomoćnika. John Hulsman iz Heritage Foundation predlaže 'veliko cjenkanje', u sklopu kojega bi se SAD odrekao ovlasti donošenja odluka i predao ih Europljanima u zamjenu za veće doprinose Europe u obrani. Ipak, rezultat bi i dalje bila nezadovoljavajuća, polovična mjera. Jednom kada Europa bude sposobna djelovati neovisno, koja je uloga SAD-a? Američki vitalni interes jest da spriječi ikakvu hegemoniju vlasti da kontrolira europski kontinent. Takva prijetnja više ne postoji. Rusija jedva može poraziti Čečeniju. Njemačka nema ni volje ni sposobnosti zastrašivati susjede. Kakva se god regionalna rivalstva na kraju pojavila, sveeuropska suradnja današnju sliku svijeta čini mnogo različitijom od one koja je iznjedrila dva svjetska rata (...). Tu je, dakako, i nedovršeni posao s hladnim ratom, naročito na Balkanu. Malo dalje je potpuri sukoba na Kavkazu. Ipak, ništa od ovoga nije naročito važno kada je u pitanju sigurnost Zapadne Europe, a kamo li Amerike. A najskromija poboljšanja europske vojne spremnosti državama EU-a omogućila bi intervencije u slučaju da vjeruju kako se za to isplati platiti cijenu. Alternativa NATO-u, kojim dominiraju Amerikanci, nije izolirana nego oprezna Amerika koja je spremna preuzeti ulogu pomoćnika u uspostavi ravnoteže u slučaju da Europa ponovno bude ugrožena. (...) Nova europska obrambena inicijativa trebala bi potaknuti ozbiljnu raspravu glede osnovnih pitanja - i to uskoro, prije druge ekspanzije NATO-a. Kada se svijet i prijeteći okoliš, kao rezultat toga, promijene, trebali bi se promijeniti i savezi poput NATO-a. Vrijeme je da Europljani preuzmu odgovornost za vlastitu obranu", piše Doug Bandow.