AU 31.5.PR:STABILNOST-KOALICIJE-POSTKOM.

AUSTRIJA DIE PRESSE 31. V. 2000. Poljska kao primjer "Aktualnu krizu poljske vlade izazvala je centralistička vratolomija premijera Jerzyja Buzeka - riječ je o ukidanju komunalne samouprave u Varšavi. Liberalna slobodarska unija, Buzekov koalicijski partner, morala se braniti - prvo, zato što se načelno zalaže za decentralizaciju; drugo, zato što nije mogla dopustiti ukidanje gradske vlade koju je sama sastavila u suradnji sa socijaldemokratima. No, sukob u poljskoj koaliciji zavrjeđuje pozornost i izvan okvira samog povoda. Naime, Buzekova desničarska 'Izborna akcija Solidarnost', liberali i oporbeni socijaldemokrati, bivši komunisti, tvore trokut snaga čije se težište neprekidno pomiče. Takva je pak situacija karakteristična za mnoge postkomunističke zemlje na istoku Europe. Poljska, Mađarska, Slovačka, Češka, ali i Slovenija i Hrvatska, doživjele su proteklih deset godina postupno etabliranje tri velike društvene skupine, koje su unutar sebe politički podijeljene i rascjepkane ali i nedvojbeno homogene kada je riječ o interesima: riječ je o novoj i staroj eliti i o skupini začahurenih. Pojam nove elite obuhvaća one koji se najbolje snalaze u tržišnoj privredi a na političkoj razini naginju liberalizmu. Stara elita, gubitnik u procesu društvene preobrazbe, najprijemčivija je za socijalnu demagogiju s lijeve i desne strane političkog spektra - u izbornom ponašanju varira među ekstremima nacionalizma, fundamentalizma i komunističke nostalgije. Napokon, skupina začahurenih, u još golemim sektorima koje država štiti i subvencionira, vidi svoj politički zavičaj u socijaldemokratiziranim nekadašnjim komunističkim strankama. Nijedna od tih skupina nije dovoljno snažna da bi mogla sama vladati ali u svakoj mogućoj formi koalicije suprotstavljeni se interesi moraju prije ili kasnije oštro sukobiti. Kada uzmemo u obzir i okolnost da svađa baš i nije strana političkoj kulturi u Poljskoj, stabilnost vjerojatno ne kotira dobro na kladionicama", zaključuje Karl-Peter Schwarz.