YU 23.2. SRPSKI TISAK

SRBIJA VEČERNJE NOVOSTI 23. II. 2000. Vodstvo kompanije 'Novosti' kod patrijarha Pavla "(...)- U ovom trenutku Srbi imaju razloga za kajanje, ali - istaknuo je patrijarh - imaju ga i drugi narodi. I Srbi, i drugi imaju razloga moliti za oproštaj. - Ne govorim to prvi put. Na žalost, mnogi su od toga uzimali samo jednu rečenicu - da imamo razloga za kajanje, pa su govorili: eto i patrijarh srpski priznaje da su Srbi štošta loše učinili. Istina je Bog..." Mesić okrenuo kabanicu "(...) Da Stjepan Mesić, unatoč vlastitim obećanjima iz predizborne kampanje, nema namjeru napustiti rezidencijalni predsjednički kompleks na Pantovčaku svjedoči i činjenica da su tamo smješteni već svi njegovi savjetnici.(...) Ono što se nije promijenilo je nagovještaj da će i novi predsjednik provoditi glavne pravce politike svoga prethodnika. Stjepan Mesić je tako odbio inicijativu građana da se nekadašnjem Trgu žrtava fašizma u Zagrebu vrati ime koje je nosio prije vlasti HDZ-a.(...) Novi predsjednik je ovih dana izbjegao i očitovanje o zahtjevu istarskih demokrata, koji traže reviziju imovine porodice Tuđman, a nema izgleda ni da će udovoljiti molbi lidera Lige socijalnih demokrata Nenada Čanka. Srpskom oporbenjaku Stjepan Mesić je navodno obećao na uvid dokumente o dogovoru Miloševića i Tuđmana o podjeli Bosne. Čim je Nenad Čanak, zajedno s ostalim članovima delegacije koja je iz Jugoslavije stigla na inauguraciju, napustio Zagreb, Predsjednik Hrvatske je izjavio da ništa ne zna o tim dokumentima..." DANAS 23. II. 2000. Put na Istok "Službeni Beograd ne propušta nijednu priliku da istakne svoje, navodno, veoma dobre veze s prostranim zemljama Istoka. Time se konfrontacija s 'ostatkom svijeta' želi prikazati kao deformacija u vanjskoj politici vodećih zapadnih sila, a ne kao autizam ovdašnjega režima. To napadno forsiranje bliskosti s istočnim prijateljima katkad sasvim prelazi granice dobroga ukusa. Svakako najnezgrapniji oblik političkog prijateljstva Jugoslavije sa zemljama Istoka je famozni savez s Rusijom i Bjelorusijom. Riječ je, inače, o manje-više formalnom ugovoru dviju bivših članica Sovjetskoga Saveza koji će, prema sadašnjim planovima njegovih potpisnika, tek g. 2005. dobiti neke konkretne sadržaje. U jeku bombardiranja NATO-a, savezni parlament je donio odluku da Jugoslavija pristupi tom savezu. Pokazalo se, međutim, da slavenskoj braći u Moskvi i Minsku nije baš tako jednostavno da malo udaljeniju braću s juga prime u (formalni) državni savez. Dosad je Jugoslavija stigla do statusa promatrača, a ako je vjerovati prognozama jugoslavenskoga veleposlanika u Moskvi Borislava Miloševića, do kraja ove godine mogla bi biti punopravna članica. Stariji brat predsjednika Miloševića govorio je o trojnom savezu Rusije, Bjelorusije i Jugoslavije ovih dana na konferenciji za novinstvo u Moskvi, i tom je prilikom izrekao tvrdnju da za pristupanje tom savezu u Jugoslaviji postoji 'ne samo politička volja, nego i volja naroda, iako oporba i vodstvo Crne Gore imaju rezerve prema takvom potezu'. Točno je da postoji taktično-promidžbeni interes ljevičarsko- radikalskog režima da potencira veze s istočnim zemljama i svim drugim (uglavnom marginalnim) političkim skupinama s kojima održava kakvu-takvu komunikaciju, da bi umanjio dojam vlastite isključenosti iz međunarodne zajednice. Što se pak tiče 'volje naroda' (...) ona se iskazuje sasvim drukčije. O tome svjedoči više istraživanja javnog mišljenja, rađenih poslije agresije NATO-a, koja potvrđuju da - i poslije svega - javnost na prvo mjesto stavlja veze sa Zapadom. Posebna je priča Crna Gora (iz koje je veleposlanik Milošević svojevremeno regrutiran u diplomatsku službu), koja i službeno ima drukčije vanjskopolitičke nazore od srpsko-saveznoga vrha. Zato je nejasno koju to Jugoslaviju veleposlanik nudi za brzo ujedinjenje s Rusijom i Bjelorusijom. Vjerojatno onu po kojoj se vozimo brzim prugama, živimo u europolisima i imamo na tisuće dolara dohotka po glavi stanovnika - kako nam je najavljeno na poslednjem kongresu vladajuće partije."