YU 25. I. SRPSKI TISAK

SRBIJA VEČERNJE NOVOSTI 25. I. 2000. Promatrači prije pregovora "(...) Razgovori o statusu Prevlake bit će, vjerojatno, obnovljeni poslije konstituiranja nove vlasti u Hrvatskoj. Rezultati predsjedničkih izbora, sasvim je očito, neće mnogo promijeniti kada je riječ o odnosu prema ovom problemu: svi predsjednički kandidati, kao i njihov prethodnik Franjo Tuđman, imaju stajalište da je riječ o 'sigurnosnom' pitanju. Na jugoslavenskoj strani je - obratno. U Crnoj Gori, gdje je Vlada osnovala vlastitu ekspertnu skupinu o spornom teritoriju, sada predlažu da ta republika uđe u izravne pregovore s Hrvatskom..." GLAS JAVNOSTI 25. I. 2000. Drama u Crnoj Gori, nasilje u Srbiji "(...) Na pitanje zbog čega se sve u SRJ može ratovati, točan je odgovor jako teško definirati, ali da tu ima bezbroj iskara u 'bačvi baruta', uopće nije prijeporno. Analitičari i očevici kažu da je u ovom trenutku u Crnoj Gori najkritičnije. Nije samo posrijedi navijačka podjela na 'milovce' i 'momirovce' nego nešto mnogo dramatičnije. U Crnoj Gori su, u vezi s pripadnošću pojedinim linijama, plemenima ili koncepcijama, već uzavrele strasti, a one su u svim vremenima najgori i najpouzdaniji predznak nečega još mnogo goreg. Analogija s bivšom SFRJ ima na pretek, ali i puno novih stvari koje su, ipak, prepoznatljive. Svađaju se Srbi iz Srbije i Crne Gore s Crnogorcima u Crnoj Gori. To je najkraća metafora nepomirljivih vladajućih filozofija posvađanih režima u najnovijoj Jugoslaviji. Projekcija ratnog sukoba u SRJ nastala je na osnovi hipoteze o secesiji Crne Gore.(...) Dakle, država Jugoslavija (koju, uzgred, čine samo državna uprava i VJ), mogla bi u jednom trenutku upotrijebiti svoj autoritet i privoljeti nediscipliniranu federalnu jedinicu centralnoj vlasti. (...) Kako Podgorica ne poštuje nikakav politički autoritet Beograda, veleći da ga nema, mogao bi netko pokušati autoritet nametnuti silom. Savezna država ima vojsku u Crnoj Gori, a vlast u Podgorici policiju koja je, kako kažu dobro obaviješteni, prilično militarizirana. (...) Ako bi se to zaista dogodilo, a ništa nije isključeno, NATO je 'obećao' svoje sudjelovanje, na razne načine. Planirana je čak i pomorsko-kopnena invazija crnogorske obale, uz najrazličitije udare iz zraka i po ostatku države na što smo, uostalom, već navikli. (...) Potencijale za građanski rat u Srbiji nešto je teže odrediti. Važno je naglasiti da su svi Srbi, koji su imali odakle i od koga bježati, utekli u Srbiju i odatle više nemaju kamo. Teško je vjerovati u takve ideološke tenzije koje bi dovele do velikih sukoba. (...) Samo spontani pokret naroda, nezadovoljnoga agresivnom bijedom, nedostatkom perspektive za život ili očitom najavom terora i još većeg kaosa, mogao bi izazvati reakciju vlasti. (...) Ali, to ne bi bio građanski rat, već samo nasilje nad građanima koje bi moglo izazvati nove valove nasilja, anarhije i općenarodnoga straha..."