YU 23. I. DNEVNI SRPSKI TISAK

SRBIJA BLIC 23. I. 2000. Kris Cviić , Kraljevski institut za međunarodne odnose u Londonu- intervju "Ubojstvo Arkana je dramatična eskalacija unutarnjih sukoba u političkoj strukturi Srbije. Pokazuje da se zaoštrava borba oko Haaškoga suda i da se vrše pripreme kako bi se predsjednik Milošević osigurao. Čini mi se da se time pojačava eskalacija i mogućnost daljeg zaoštravanja u obračunima u Srbiji, a to dalje znači da se možda približava kritična točka sadašnjem režimu.(..) - ... S jedne strane njegovim odlaskom sa scene, skinut je s vrata jedan teret sa Srbije. Čini mi se da će to biti obeshrabrujuće za razne paravojne formacije i u tom smislu mislim da bi ovaj događaj, iako je uvijek šteta kad je netko uklonjen na ovaj način, mogao značiti određenu pozitivnu činjenicu u daljem razvitku Srbije..." GLAS JAVNOSTI 23. I. 2000. Biljana Srbljanović, dramska književnica - intervju "(...) Ne treba kriviti ljude koji u Miloševiću nisu u prvom trenutku prepoznali diktatora u kojega će se pretvoriti. Ne treba ih čak kriviti što su ga izvikali u vođu. Ali, poslije onoga što je uradio u naše ime, sve nas valja na neki način kriviti.(...) Uporno ponavljam da je golema odgovornost na institucijama koje bi trebale činiti duhovnu bazu ovog društva, Akademiji nauka, Udruženju književnika, raznim kulturnim ustanovama i, moram reći, Srpskoj pravoslavnoj crkvi.(...) Pravoslavna crkva ima kao bitno obilježje sporost. Šest stotina godina ništa novo da donese, čak ne može prihvatiti kalendar koji je čitav svijet prihvatio. U neku ruku, to je i sretna okolnost jer se sporo razvija i klerikalizacija. (...) Oni koji mogu biti primljeni na visokoj razini u crkvi, mogu da budu i ratni zločinci, masovne ubojice, performeri etničkog čišćenja.(...) A možda bi u ovom trenutku jedino crkva mogla početi nametati temu za razmišljanje - srpsku ratnu krivnju. Oporba se, očito, plaši to uraditi da ne izgubi i ono malo popularnosti što je ima." VEČERNJE NOVOSTI 21. I. 2000. Preko lijeka do Kremlja "Nije nikakvo posebno iznenađenje imenovanje bivšeg šefa ruske diplomacije Andreja Kozireva, čije je ministrovanje ostalo zapamćeno po 'infantilnom proamerikanizmu' (...) za prvog čovjeka ICN Milana Panića za istočnu Evropu. Pogotovo ako se, osim ostaloga, zna da je 'mister da', koji je bio po volji Washingtona mnogo više od bilo kojega ruskoga diplomate u cijelom 20. stoljeću, član Vijeća direktora ICN od 30. siječnja 98. i ima u vidu da je Panić, od trenutka kada je počeo kupovati farmaceutske tvornice po Rusiji, nastojao da svom biznisu osigura naklonost režima Borisa Jeljcina, a posebno njegova liberalno-radikalnog krila kojem od samog početka pripada i njegov novi favorit, doveden umjesto dr. Ljubiše Rakića..."