YU 19. 2. SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA 19. II. 2000. CIA i Pentagon iza pokušaja destabilizacije Jugoslavije "Najveći američki antiratni pokret - Međunarodni akcijski centar s poznatim borcem za pravdu Ramseyem Clarkom na čelu, osudio je pokušaje destabilizacije Jugoslavije iza kojih stoje CIA i Pentagon koji već imaju dokazanu kriminalnu povijest u politici miješanja u unutarnje stvari drugih zemalja. U najnovijem priopćenju Centra sa sjedištem u New Yorku oštro se osuđuje nedavno ubojstvo jugoslavenskoga ministra obrane Pavla Bulatovića za koje se također kaže da nije nimalo slučajno došlo u trenutku kada se na Kosmetu odigrava novi val terora protiv Srba koji su odbili napustiti svoje domove.(...) U priopćenju se podcrtava da postoji duboko osnovana sumnja da se upravo CIA nalazi i iza najnovijeg vala i kampanje destabilizacije Jugoslavije i da je američka obavještajna služba praktično kreator i izvršitelj 'akcije egzekucije'..." VEČERNJE NOVOSTI 19. II. 2000. Dino Dvornik - intervju "(...)- Pozvan sam da dođem u Beograd i primim nagradu kao najprodavaniji strani muzičar prošle godine. Pitanje je jesam li ja stvarno najprodavaniji ili je to zavlaka. Ne želim biti navučen radi nekakve političke manipulacije. (...) Ja ću doći u Beograd. Doći ću kad osjetim da ja to hoću, a ne kad me manipuliraju, stranke, klanovi. Doći ću. Mogu napuniti dva dana 'Sava' centar s mojim bendom..." DANAS 19./20. II. 2000. Sad su i maturanti strani plaćenici "(...) Sve su to praktično simptomi da se režim osjeća veoma nesigurnim i uzdrmanim, da nalikuje na ranjenog lava, koji, ipak, može biti i krajnje opasan. Njemu miran rasplet ne odgovara, prija mu ozračje kroničnih i akutnih sukoba i najvažnije mu je da ne dopusti da se itko od njegovih protivnika otme kontroli. Zato je izuzetno važno kako će na ove najnovije režimske izazove reagirati srpska oporba. Njezino (zasad) veoma krhko udruživanje još nije pravo jamstvo da može odgovoriti na valjan način i odoljeti Miloševićevim iskušenjima." VREME 19. II. 2000. Srednji put "(...) Ali, lako je Račanu i društvu sada... nad simbolima jedne propale vladavine i zadobivati simpatije pučanstva na njihovu 'demontiranju'; ova zabava će brzo dosaditi, kao što to uvijek biva. Prva iskušenja počinju kad se sa simbola prijeđe na ljudske sudbine.(...) Ovih dana se u bivšem tuđmanlendu podiglo dosta bure oko jedne peticije za smjenu novoga, tek ustoličenog hrvatskoga ministra kulture Antuna Vujića (...) Inicijatori peticije (...) revoltirani su Vujićevom izjavom iz jednoga novinskog intervjua da nema nikakve potrebe da se u ime države ispričava poznatim hrvatskim umjetnicima i intelektualcima koje je hadezeovska vlast stigmatizirala kao izdajnike i da ih poziva da se vrate u Hrvatsku, a sve to zato što njih država i nije prognala, nego je njihov odlazak bio 'stvar njihova izbora'. Formalno gledano, Vujić je bez sumnje u pravu. Ako nam kao polazište posluži slučaj kad je čuvena narodna vlast u zdravlju i veselju krepaloga SSSR-a doslovno utrpala Aleksandra Solženjicina u zrakoplov koji će ga odvesti u dugogodišnje progonstvo.(...) Međutim, malograđanska histerija koja je stvorena (...)- nije pala s Marsa nego je bila izravan proizvod stvorenih društvenih okolnosti. (...) Hajde da se sad vratimo kući: zamislite da jednom sve ovo prođe (a proći će), a onda netko tko u nekom budućem poretku bude oličavao vlast stane da vas uvjerava kako, recimo, prošlotjedne bljuvotine i pomije one infamne individue koja se zove Duke of Karlobag nisu bile stvar Države nego 'osobni stav', takoreći privatna naklapanja jednog dokonog čovjeka!?(...) Ovaj režim je svima oduzeo deset godina života, a nekima i sam život; i nije mu dosta nego pravo zlo tek najavljuje. Kada jednom ode (...) neće biti prečeg posla nego da se odlučno pometu sve banalne mistifikacije ove bazične istine: da je sam Poredak od prvog do poslednjeg dana sustavno uništavao ljudske živote i sudbine. Kako u Hrvatskoj, tako i ovdje. I da zato Novo Doba može značiti samo dosljedno dekonstruiranje svih (para)ideoloških mantri (prijatelj/neprijatelj, mi/oni etc) na kojima postojeća društvena struktura počiva i koje, po logici stvari, traže i nalaze žrtve. Je li to revanšizam? Koješta. To je nešto mnogo jače: ukidanje tragova njihova postojanja. Osim onog slatkastog smrada pomija, koji nikada neće baš sasvim nestati: smrduckat će u Vječnost, kao nauk i opomena." NIN 17. II. 2000. Goran Babić - intervju "Goran Babić, pjesnik i u čitavoj bivšoj državi znan angažirani lijevi intelektualac stigao je iz Zagreba u Beograd već u zimu 1990. - 91. Za nepuno desetljeće ovdje je uradio tri dokumentarna filma, jednu TV seriju, objavio pet knjiga poezije (jednu za djecu) i napisao desetak polemičkih i esejističkih spisa - knjiga, brošura i važnih priloga u zbornicima. (..) - Za razliku od mnogih nikad nisam mijenjao svoje stajalište o Račanovoj umješnosti i inteligenciji. Mnogi su ga podcjenjivali. Druga je stvar jesam li se s njim slagao ili ne. Često nisam. Sad moram naglasiti da je Hrvatska ovaj put izabrala najbolje od onog što je imala na raspolaganju.(...) - Stvar je jednostavna. Sve je vezano uz povratak Srba u Ustav Hrvatske. To je temeljno pitanje. Kada se vrate u Ustav, Srbi će se vratiti i u zemlju..." Hrvatska i Balkan (...) Hrvatska oporba je pobijedila uz pomoć bioloških zakona i bila je, koliko-toliko, ujedinjena. U Srbiji je vlast možda pred krahom, ali je i dalje dovoljno jaka nasuprot nedovoljno ujedinjenoj opoziciji. Nije logično očekivati drukčije odnose između službenog Beograda i službenog Zagreba od dosadašnjih, zasnovanih na produženom uzajamnom nepovjerenju. Čak je moguće i pogoršanje, jer je malo vjerojatno da bi Milošević pregovarao s Mesićem, koji bi mu rado bio svjedok optužbe u Haagu. Suradnja između nove hrvatske vlasti i srpske demokratske oporbe također neće ići lako, također zbog uzajamnog nepovjerenja i predrasuda. U velikom dijelu srpske oporbe ne misli se da su Mesić i Račan manji hrvatski nacionalisti od Tuđmana, a misli se da se domoljubno hrvatstvo često manifestiralo kao antisrpstvo. Otuda će i režim i oporba u Srbiji vrjednovati Mesićevu i Račanovu demokratsku politiku na osnovi stupnja njihove spremnosti u rješavanju srpskog pitanja u Hrvatskoj. S druge strane, nema se dojam da se u Hrvatskoj, u ocjenjivanju srpskoga nacionalizma, pravi velika razlika između režima i oporbe u Srbiji. U takvu kontekstu dragocjen je apel koji nije došao od političara, nego od kulturnog poslenika podjednako cijenjenog i u hrvatskoj i u srpskoj demokratskoj javnosti. Igor Mandić, novi glavni urednik 'Vjesnika', kaže razložno, iako u stilu 'ko me gurnu', da iz javnog optjecaja mora za početak iščeznuti govor mržnje na bilo kojoj osnovi, vjerskoj, nacionalnoj, rasnoj. To odavno nitko nije tako jednostavno i tako uvjerljivo rekao. Pa da pokušamo, s obje strane. Od govora mržnje je sve i počelo."