YU 22.2.SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA-EKSPRES 22. II. 2000. Let iznad sankcija "(...) Američko-engleski 'cirkus' s 'ukidanjem', 'ublažavanjem', 'suspendiranjem' i tome slično, sankcija Srbiji (...), i vajno suspendiranje 'zračnih sankcija', kako je rečeno, 'u znak snažne potpore srpskoj oporbi' i, istodobno, povećavanje 'popisa za odstrel' Srba koji ne mogu putovati iz zemlje, odnosno koji se, u ime zapadne 'demokracije' lišavaju 'ljudskih prava' i, zapravo, stavljaju u neku vrstu kućnog pritvora, kao i blokiranje najvećih poduzeća u Srbiji, što je drugo, nego bahato ruganje pionima, duboko zaglibljenim 'opozicionarima', jer, očito proizlazi da su 'udruženi' - koji su u svojoj lojalnosti zamalo svi odreda oduševljeni 'suspenzijom sankcija' za zračni promet - u stvari kod mentora NATO-a 'izvojevali' pooštravanje sankcija i, u okviru američkih priprema za 'fer i slobodne' izbore u Srbiji, proširivanje popisa 'nepoželjnih' i za 'opozicionare' na čelu s Albrightovom i Cookom, 'opasnih' političkih protivnika. To, doduše, još nisu popisi za hapšenje, ali do 'fer' izbora ima vremena. A dodatno 'blokiranje' najvećih tvornica treba 'pomoći' tisućama radnika u Srbiji da što prije ostanu bez posla i tako, na miru, 'oduševljeni' izglasuju američku 'demokraciju' i američke 'namjesnike'." POLITIKA 22. II. 2000. Antisrpski eskadroni tobožnjih mirovnjaka "Upadom kaznene ekspedicije američkih i njemačkih pripadnika KFOR- a u sjeverni dio Kosovske Mitrovice razbijene su i poslednje iluzije o ulozi i namjerama mirovnih snaga u južnoj srpskoj pokrajini. Cilj KFOR-a nije zaštita nego zastrašivanje i konačni egzodus preostaloga srpskog življa. Jer, da je drugačije, onda bi demonstriranu bahatost nad srpskim življem i imovinom u ovom jedinom preostalom multietničkom gradu primijenili mnogo ranije, kada im je zadatak bio da razoružaju terorističke snage takozvane OVK. (...) Nigdje se do sada kao na primjeru Kosovske Mitrovice tako očito i uvjerljivo nije vidjelo kako funkcioniraju mirovne postrojbe UN-a na Kosmetu, koliko je svjetska organizacija nemoćna da se odupre američkim strateškim namjerama i koliko neosjetljivi dio svijeta olako prelazi preko očitog primjera okupacije suverenoga dijela teritorija jedne države..." VEČERNJE NOVOSTI 22. II. 2000. 'Čupko' ratni plijen "(...) Ovih dana, zahvaljujući fotografiji u zagrebačkom tjedniku 'Globus', vidjeli smo i jednog psa iz krajine u 'zarobljeništvu'. - Moj 'Čupko' je ratni plijen, zarobljenik koga neću predati ni pod prijetnjom haaškog suda - izjavio je u šali novinarima 'Globusa' Tonino Picula, novi hrvatski ministar vanjskih poslova.(...) Simpatičnom psiću sigurno je lijepo biti ministrov 'zarobljenik'. Navikao se 'Čupko' na novoga gazdu, ali bi sigurno bilo ljepše da ga prepozna pravi vlasnik - ako je preživio Tuđmanovo 'oslobađanje' krajine." DANAS 22. II. 2000. Gosti i gosti "Tko je u petak uvečer gledao emisije beogradske i zagrebačke televizije, imao je nesvakidašnju priliku da usporedi međunarodni položaj i ugled dviju susjednih zemalja. (...) Rečenoga dana u Hrvatskoj je polagao svečanu zakletvu novoizabrani šef države. Na svečanost je došlo sedamdesetak izaslanstava iz inozemstva. U Beogradu je dan prije održan kongres jedne političke stranke na koji su došli predstavnici osamdeset i nešto stranih političkih organizacija.(...) Na beogradskoj televiziji slikana su lica koja su mahom nepoznata i javnosti svojih zemalja. Upravni tajnik Stranke jedinstva i progresa Gvineje, šef međunarodnog odeljenja KP Nepala, član Politbiroa KP Jordana, međunarodni tajnik Nove komunističke partije Nizozemske, tajnik Političkog vijeća Socijalističke partije Ukrajine. Na zagrebačkoj: predsjednici Češke, Poljske, Turske, Slovenije, Mađarske, ministri vanjskih poslova SAD, Njemačke, Ukrajine... Pa sad usporedite: Vaclav Havel i Ruiz Augusto, Aleksandar Kvašnjevski i Erol Bilbilik, Milan Kučan i Dragiša Miletić, Madeleine Albright i Roberto Antonjak... Ne manje zanimljiva bila bi i usporedba govora novoga hrvatskog predsjednika i ponovno izabranoga vođe srpskih socijalista, bilo onih dijelova koji su bili posvećeni unutarnjim odnosima, bilo onih kojima su ocrtavane osnove vanjske politike. U Zagrebu se govorilo pretežno o prijateljima i suradnji, u Beogradu o dušmanima i ratovima. Tamo su svi bili vedri i nasmijani, ovdje su se mrštili i prijetili..."