YU 21. 2. SRPSKI TISAK

SRBIJA VEČERNJE NOVOSTI 21. II. 2000. Zlato i danas u Vatikanu "Prošlo je već pet i pol desetljeća od sloma marionetske ustaške NDH, u proljeće 1945. i otkako je poglavar ove umjetne tvorevine, Ante Pavelić, našao utočište u hrvatskom papinskom Zavodu Sv. Jeronima u Rimu pod okriljem Vatikana. Iz svoje zemlje u rasulu ponio je tovare zlata i nakita, otetog od mnogobrojnih žrtava jasenovačkoga i drugih ustaških logora. Na pitanja postavljena svih ovih godina o sudbini opljačkanog blaga, službeni Vatikan bi se svaki put iznova oglušio ili bi se čak utjecao demantijima, a za to vrijeme zlato izliveno u poluge, nakit, vrjednosni papiri, akcije i fascikli s ustaškim arhivom iz Hrvatske preneseni su na 'sigurnije mjesto', najverojatnije u Apostolske palače. Poslije dosadašnjih neuspješnih pokušaja da se Pavelićev okrvavljeni plijen vrati zemlji iz koje je opljačkan, kao posljedica jednog od najtežih zločina u Drugom svjetskom ratu, pojavio se sada naš zemljak Đorđ Živković, koji živi u Kaliforniji. On je, poduprt od dvije tisuće svojih sunarodnjaka, američkom sudu predao tužbu protiv banke u Vatikanu, odnosno, protiv Instituta za poslove religije(IOR), kako se ova banka službeno naziva. Njegov odvjetnik Killin Frizen - Amerikanac koji koordinira pravne akcije protiv IOR i drugih koji se optužuju za sudioništvo u skrivanju i utaji ustaškoga zlata - najavila je 'tešku borbu i efikasnu pravdu'..." BLIC 21. II. 2000. Hladno oko srca "(...) Čemu se imaju nadati oni koji ne misle da aktualni predsjednik srpskih socijalista zaslužuje uopće nekakvu potporu, a čemu tek oni što tvrde da je njegova politička legitimacija i dosad izdavana i ovjeravana pod uvjetima koji se ne mogu smatrati 'demokratskim i fer'? Slušajući ratničke govor novog-starog predsjednika i njegovih velikih vezira i partijskih buljubaša, kojima iz pozadine sekundira režanje njihovih koalicijskih partnera, čovjek bi mogao pomisliti da nailazi vrijeme u kojem će šutnja biti vrjednija od zlata - preživjet će samo oni što dišu kroz zatvorna usta. Izvanredni lokalni izbori, koji su, čini se, neizbježni poslije kongresne topničke retoričke pripreme, mogu voditi k dvojakom raspletu: ili će se vlast patentiranih patriota održati protiv realnih interesa građana ili će, naprotiv, u ime interesa, sadašnja vlast biti najurena odlučnije i nedvosmislenije nego u jesen '96. godine. Poslije svega što se na kongresu imalo čuti, ne vidim, međutim, nikakvu šansu da jednoglasno izabrani predsjednik, njegovi sljedbenici i koalicijski partneri prihvate činjenicu da 'Sava-centar' nije Srbija, niti da glasovanje u 'Sava- centru' na bilo koji način obvezuje građane na biračkim mjestima. Drugim riječima, jednoglasje pod korbačem, koje je uvježbavano u 'Sava centru', nadvija se nad Srbijom, prijeteći da svaku alternativu proglasi za causa belli. Tko nije za socijaliste i njihovu proširenu JUL-sko-radikalsku porodicu, taj bi mogao biti proglašen NATO-ovim agentom, a kad je već tako renomiran neprijatelj, u tolikoj količini, pod rukom, što bismo se uzdržavali od (građanskog) rata? Atmosfera samočestitanja, kojom je, do suza, bio natopljen kongres srpskih socijalista, nije se, izgleda, izlila izvan korita 'Sava-centra' - Prvi put nije zbog kongresa bilo više ulja u dućanima, niti više benzina, od mirovina i od plaća su i ovako svi već digli ruke. Bilo je samo više hladnoće na ulicama i oko srca: može li se ovo dovršiti izborima?(..)