YU 15.2. SRPSKI TISAK

SRBIJA NIN 10. II. 2000. Odlazak Miloša Žanka "Ovih dana se sa životne pozornice povukao, tiho kao što je i živio, dr. Miloš Žanko, ugledni hrvatski i jugoslavenski političar koga su, zbog preoštre kritike hrvatskoga nacionalizma osudili njegovi partijski drugovi na doživotno političko izgnanstvo.(...) Ideju o potpunoj rehabilitaciji dr. Žanka poduprli su i drugi listovi i o tome je objavljeno mnogo tekstova. Danas sve to pripada prošlosti zbog koje se dr. Miloš Žanko nije imao razloga stidjeti što se ne može reći i za one koji su mu nametnuli političku anatemu do smrti. Ovaj svijet ovakav kakav jest, on je napustio čista obraza i mirne savjesti, uvjeren da se za svoju užu i širu domovinu i njihov napredak časno borio. Ostaje ipak otvoreno pitanje hoće li politička anatema, kao bolest koja je obilježavala XX. stoljeće, biti na snazi i u sljedećem tisućljeću?". Besplatna reklama "(...)Na internetskoj stranici Stipe Mesića, 31. siječnja ove godine, odlučno su opovrgnuta 'podmetanja' političkih protivnika o navodno sumnjivom financiranju njegove predsjedničke kampanje. Zatim je naglašeno da bi zapravo trebalo istražiti financiranje izborne kampanje Dražena Budiše, s obzirom na to da je 'Budiša sam izjavio kako njega financira Diners', a poznato je da 'Diners' djeluje i na području SRJ, pa bi trebalo ispitati da Budišu možda netko i od tamo financira'. Mesić se zamislio - znaju li, uopće, dioničari 'Dinersa' za to financiranje, odnosno jesu li ga odobrili? 'Izjava gospodina Mesića potpuno je netočna i toliko proizvoljna da je gotovo ne treba ni komentirati. Znači li to da i 'Coca-cola' finasira nekoga? Jer, i ona se proizvodi i u SRJ i u Hrvatskoj', izjavio je za NIN direktor 'Diners kluba' u Beogradu Obrad Sikimić. (...) 'Bez obzira na izjavu gospodina Mesića, 'Diners' zbog toga neće trpjeti nikakvu štetu. Naprotiv, ta je izjava jedna, može se reći, besplatna reklama'." Europske vrijednosti na kušnji "(...)Haider nije Hitler, ali je prevladala zajednička ocjena da bi on, ako ojača na vlasti, mogao biti opasan za načela na kojima počiva i na kojima se treba razvijati Europa. A to su načela slobode, demokracije uvažavanja ljudskih prava i vladavine prava. Postoji i strepnja da bi snaženje ultradesnice u jednoj zemlji EU negativno potaklo slične stranke i pokrete u drugim zemljama, na primjer u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Italiji. Slučaj je, međutim, za Europu složeniji nego što izgleda. S jedne strane, oživio je sjećanje na nacističku prošlost Austrije - o kojoj Haider misli bolje nego europska povijest - a, s druge, prvi put je doveo Europsku uniju u poziciju da u ime demokracije u cijeloj porodici zanemari jedno demokratsko načelo, kao što su glasovi birača na slobodnim izborima, u jednoj od svojih članica.(...) Stanje u kome se sada našla Austrija u europskoj 'zajednici vrijednosti' više sliči ograničenom političkom bojkotu, nego izolaciji. Politički odnosi s partnerima u EU svedeni su na niži stupanj, zemlja treba proći kroz neku vrstu političkog i etičkog purgatorija, a eventualne gospodarske sankcije zasad su uglavnom simbolične ili egzemplarne. Ali je pouka velika, ne samo za Austriju. Kad demokraciji uči one koje istodobno bombardira, Europa se suočava s problemom vlastite vjerodostojnosti. Kad zbog nepoštivanja demokratskih načela disciplinira jednu svoju članicu - kao što sada čini s Austrijom - ona je znatno uvjerljivija i dobiva na međunarodnom ugledu. Ovdje Europa, bez zazora, samoj sebi daje lekciju iz demokracije. Da je ta praksa bila ranije ustaljena, vjerojatno bi međunarodna zajednica imala manje problema sa stjecanjem povjerenja u Bosni posle Daytona ili da bi Jugoslavija bila kooperativnija u odnosima s EU..."