YU 13. 2. SRPSKI TISAK

SRBIJA VEČERNJE NOVOSTI 12. II. 2000. Zemlja tajnih agenata "(...)Ni manje države, ni više špijuna. Budući da je dobro svladao komunistički nauk, Franjo Tuđman označio je u startu dvadeset posto građana Hrvatske kao neprijatelje. A kad ti petina stanovništva(!) radi o glavi, onda agenata nikad dosta. (...) Mnogi ugledni Hrvati sad kažu da tolike tajne službe nisu potrebne. Neki radikaliziraju stvar do kraja i vele 'ne treba nam ni jedna'. Većina je za to da sve špijune strogo kontrolira parlament. Ali teško je vjerovati da će se ti moćni stojevi tek tako zaustaviti. Ne samo zbog navike. U njihovim je dosjeima i podosta podataka koje su prikupili i o sadašnjem državnom vrhu, i jedni o drugima. I zato je logičnije vjerovati da će dosad suprotstavljeni špijunski tabori napraviti 'koaliciju iz nužde', nastojeći obraniti status i povlastice." DANAS 12./13. II. 2000. Igor Mandić - intervju "(...) Mi u Hrvatskoj tvrdimo da mi nismo Balkan i da smo se očistili od svega balkanskog tako što smo prisilili Srbe da odu ili smo neke istjerali. U Srbiji postoji tendencija da se porekne ono balkansko, kao da je to nešto loše, a Balkan je izvor europske civilizacije. Balkan je samo srce Europe. Opet ne bih htio da nas se prima u svijetu s onom baljanoidnom slikom koju često forsiraju baš srpski filmovi, koji su zbog toga izvanredno popularni u svijetu, ali su počeli praviti jednu sliku srpsko-balkanskog čovjeka s kojim se vjerojatno neće složiti mnogo prosječnih građana ni u Srbiji. U Hrvatskoj se sada to pretvara u egzotiku Istoka od koga smo se mi odcijepili, s čime se ja, naravno, ne slažem". Čiji je terorizam pravi "(...) Procjene analitičara su više nego obeshrabrujuće. Većina njih gotovo i nema dvojbe da bi eventualno pokretanje 'opsežne ofenzive i borbe protiv terorizma i kriminala" moglo režimu u panici poslužiti kao sredstvo za 'sređivanje računa' sa svojim konkurentima i kritičarima. U takvu ambijentu, sadašnji promidžbeni teror državnih medija, progon neovisnih glasila i novinara, zloporaba pravosuđa i policije, kompromitiranje sveučilišta i anatema oporbe, moglo bi biti samo predigra za nešto krupnije, još zloslutnije i opasnije. Hoće li to rezultirati masovnijim uhićenjima i montiranim procesima, zabranama stranaka, zatvaranjem svih nepoćudnih medija, nastavkom haustorskih, uličnih i kavanskih egzekucija, nasilnim obračunom s Đukanovićevom Crnom Gorom, grubim izvanrednim stanjem i pretvaranjem Srbije u koncentracijski logor, ili prosvjećenim oblikom ratnog stanja, poput onog iz razdoblja NATO bombardovanja, bit će savršeno svejedno. Zato bi režimu u ovom trenutku bilo najbolje, a i najkorisnije, da najprije otkrije ubojice ministra Bulatovića, prepozna motive i razloge, pa tek na osnovi toga priopći je li u pitanju terorizam i čiji ili nešto sasvim drugo. Obrnut redoslijed poteza Srbiju pouzdano gura u još gori nered i dublju provaliju."