YU 16.2.SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA 16. II. 2000. U Orašcu jučer obilježena 196. obljetnica Prvoga srpskog ustanka - govor potpredsjednika srpske vlade Ratka Markovića "(...)Prvi srpski ustanak na koji se srpski narod ovdje podigao, spasio je srpsku naciju od propasti, a europsku kulturu od dekadencije.(...) Da je Prvi srpski ustanak bio jedini ustanak srpskoga naroda, on se ne bi zvao Prvi. Srpski narod dizao se na ustanak i imat će onoliko ustanaka koliko bude bilo nasrtaja na njegovu slobodu. Svojevrsni srpski ustanak je i naše konačno NE sramnom ultimatumu od ožujka prošle godine u Rambouilletu, poslije kojega se dogodilo najveće divljaštvo svjetskih moćnika protiv jednoga naroda i države u ovom stoljeću. Srbi su se jednom zavjetovali da će osvetiti Kosovo i osvetili su ga. Onaj tko ih izaziva da to učine još jednom, taj priziva novi srpski ustanak..." GLAS JAVNOSTI 16. II. 2000. Drama ili agonija "(...) U logičnom očekivanju da i agonija ima svoj svršetak i rezultat, bilo u smrti ili čudesnom ozdravljenju pacijenta, mnogi ozbiljni ljudi koji su se inače bavili čudnovatom poviješću Srbije u poslednjih deset godina, vjeruju u proleće 2000., ali ga se i pribojavaju. Po našemu mišljenju, sasvim dovoljno razloga i za strah i za očekivanja ima, premda, objektivno, pesimizam ima neusporedivo više pristaša.(...) Mogu se naslutiti četiri krupna razloga za 'vrelinu'. Prvi i najbolniji razlog je Kosovo, srpski mit o porazu i depresivna istina.(...) Ako i povjerujemo državnim dužnosnicima da smo, za razliku od prije 611 godina, lani pobijedili na Kosovu i da se preostali Srbi mogu sami čuvati, ostaje problem teritorija nekad uže Srbije na koju su Šiptari bacili oko. To su sadašnje 'tampon zone', na obodu Toplice i, naravno, preševsko-bujanovački smjer. U slučaju pokušaja NATO-a da svoje vježbe, uz 'suradnju' Albanskog korpusa, proširi na naznačene dijelove Srbije, eto nove vreline, neporedivo žešće od prošlogodišnje.(...) Glad više nije pred vratima, ona je ušla u kuće i postepeno razara građansko dostojanstvo i organizme. Socijalne pobune su inače kategorija koja apsolutno prednjači po nepredvidljivosti.(...) Teror nad drukčijim mišljenjem, opća nesigurnost građana, nedostatak nade, očita eskalacija mehanizama represije i nepodnošljiva distribucija pameti, koju provode pojedini zadrigli epigoni vlasti, sve bi to mogao biti treći razlog za svaku odsutnost romantike u proljeće 2000. (...) Kriza federacije je četvrti razlog, premda bi po svom značaju mogao biti i prvi.(...) Kombinacija svih tih razloga, kao povod za 'zagrijavanje' prostora, nipošto nije isključena, kao ni metastaza nekog razloga koji ovdje nije spomenut.(...) Ipak, umjereni analitičari gotovo su sigurni da se ništa burno neće dogoditi i da je ovdašnja letargija previše duboka, a energija pobune davno potrošena. Na osnovi toga, agonija će biti nastavljena do nepodnošljiva propadanja i 'prirodne' smrti sustava koji je sve to izazvao..."