Danas su, naime, prosječne ugovorene kamate na kredite poduzećima i na namjenske kredite stanovništvu znatno niže od predloženih 12, odnosno 9,5 posto. To znači da bi se po novom zakonu trebale smanjiti kamate na nenamjenske kredite stanovništvu kojima se financira potrošnja, što bi bila dobrodošla socijalna mjera, no samo ako banke na nju ne bi reagirale smanjenjem odobravanja takvih kredita, piše Rohatinski.
Nadalje, teško je očekivati da će banke na ovu mjeru, koja smanjuje njihovu dobit, reagirati povećanjem broja ili iznosa kredita jer bi to povećalo rizik naplate nenamjenskih kredita. Stoga bi mogle reagirati povećanjem kamata na kredite poduzećima i namjenske kredite stanovništvu, što bi izazvalo poskupljenje kredita za investicije u odnosu na kredite za potrošnju, a to sigurno nije ekonomski poželjna opcija, piše guverner HNB-a.
Naravno, banke mogu i ne učiniti ništa, prihvatiti smanjenje dobiti i još uvijek uspješno poslovati. No, smanjenje kamata na kredite za financiranje potrošnje može povećati potražnju za njima, dok bi banke, s druge strane, mogle ograničiti ponudu takvih kredita jer nisu stimulirane da ih povećavaju. To bi moglo rezultirati znatnim zaoštravanjem uvjeta za odobravanje kredita u smislu rigoroznijeg utvrđivanja boniteta tražioca kredita. Time bi vjerojatno bile najteže pogođene upravo one skupine čiji standard najviše i ovisi o nenamjenskim kreditima, objašnjava Rohatinski.
Zakonsko limitiranje kamatnih stopa načelno nije praksa u Europskoj uniji - osim pojedinačnog i vrlo fleksibilnog definiranja lihvarskih kamata - pa je sasvim izvjesno da bi takav zakon u Hrvatskoj dodatno opteretio predstojeće pregovore o članstvu u EU, piše guverner Rohatinski u Jutarnjem listu.