Na poziv predsjednika Jacquesa Chiraca, središnjoj proslavi koja će se održati u gradiću Arromanches (u departmanu Calvados) prisustvovat će blizu 6.000 gostiju, od toga oko tisuću veterana, ali i 18 šefova država ili vlada. Tako će uz američkog predsjednika Georgea Busha, britansku kraljicu Elizabetu II. i premijera Tonya Blaira, prvi put na ovakvoj vrsti komemoracije sudjelovati i jedan njemački kancelar te jedan ruski predsjednik.
Dosadašnje desetogodišnjice savezničkog iskrcavanja u Normandiji bile su prilika za testiranje francusko-američkih odnosa: od 1964., kada je general Charles de Gaule otvoreno bojkotirao proslavu jer nije nikada htio oprostiti što su ga "Anglosaksonci" držali po strani od priprema za "Najduži dan", pa do glamuroznog slavljenja francusko-američkog savezništva 1984., kada je François Mitterrand htio poslati jasnu poruku svjetskoj javnosti da je "Francuska na strani Amerike". Bilo je to na vrhuncu raketne krize na starom kontinentu što je bila izazvana razmještanjem sovjetskih projektila srednjeg dometa SS-20 i podrškom koju je francuski predsjednik dao ideji njemačkog kancelara Helmuta Schmidta da se kao protumjera instaliraju američki projektili Pershing II.
Deset godina poslije, na prvoj proslavi nakon kraja hladnoga rata, zapaženo je bilo odsustvo njemačkog kancelara, što će biti "ispravljeno" mjesec dana kasnije, kada je Mitterrand pozvao Helmuta Kohla da prisustvuje mimohodu na Elizejskim poljima u povodu francuskog Nacionalnog praznika, na kojem su sudjelovali i njemački vojnici iz sastava "Eurokorpusa", tog zametka europske obrane.
Ovogodišnje izdanje je po mnogo čemu osobito: francusko-američki odnosi nisu tako dobri kao u vrijeme dviju prethodnih komemoracija - razlog je rat u Iraku i ono što predsjednik Chirac naziva "američkim unilateralizmom", a prisustvo njemačkog kancelara Gerharda Schroedera stubokom mijenja karakter proslave, koja više nije skup "pobjednika", već i prilika da se očituje "europsko bratstvo, da se pruži europska ruka, kako bi se definitivno okrenula stranica sukoba", kako je to ocijenio, glavni organizator ovogodišnje komemoracije, Hamlaoui Mekachera, francuski ministar za ratne veterane.
I dolazak Vladimira Putina je znakovit, jer je to ne samo priznanje odlučujuće uloge Crvene armije u pobjedi nad Trećim Reichom, značenje koje je pod optikom hladnoga rata stalno bilo umanjivano, već i izraz promjene ruske ( ex-sovjetske ) historiografske pozicije koja "savezničkom iskrcavanju" nije pridavala veliko značenje.
Iako i neki od vodećih francuskih povjesničara danas, u prigodi ove obljetnice, priznaju da je bitka za Normandiju bila, u usporedbi sa Staljingradskom ili Kurskom bitkom, tek malo veći "okršaj", ipak se ne može potcijeniti, ističe se sada i u Moskvi, značenje "savezničkog iskrcavanja" za oslobođenje zapadnog dijela kontinenta i njegov poslijeratni razvitak.
Chirac i Bush će imati prve bilateralne razgovore u Parizu 5. lipnja, dan prije same proslave u Normandiji, i francuska javnost s velikim zanimanjem očekuje taj susret.
Premijer Jean-Pierre Raffarin, za prošlotjednog posjeta Irskoj, nabacio je okvir u kojem će se odvijati očekivani francusko-američki susret.
"Nećemo nikada zaboraviti ono što je američki narod učinio za Francusku i Europu" tijekom Drugog svjetskog rata, no "mi smo saveznici, i želimo da budemo saslušani kao partneri koji imaju vlastito stajalište", kazao je Raffarin.
Za iznošenje posebnog francuskog vanjskopolitičkog stajališta bit će i primjerenijih prilika od svečanosti u Normandiji, jer Chirac i Bush će se tijekom lipnja sresti više puta: nakon Pariza i Arromanchesa, već 8. lipnja George Bush prima u Sea Islandu, u američkoj državi Georgia, predsjednike država ili vlada Grupe-8, a od 28. do 29. lipnja ponovno je u Europi, točnije u Istanbulu, gdje će, kao i predsjednik Chirac, sudjelovati na summitu Sjevernoatlantskoga saveza.
"Najduži dan" - i nakon 60. godina - ostaje tako veliki ulog prekoatlanstkih odnosa: promjenljivi karakter komemoracije u funkciji je promjenjivih politika koje vode Pariz i Washington.