Govoreći na promociji organiziranoj u prostorima Akademije nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH), na kojoj je sudjelovao veliki broj zainteresiranih te ugledne osobe iz znanstvenog, vjerskog i javnog života BiH, ravnatelj sarajevskog Istorijskog instituta Husnija Kamberović je istaknuo kako je objavljivanje zbornika samo jedan od pokazatelja uspješne suradnje dvije znanstvene ustanove koja traje već godinama.
Zbornik o Krstjanima Bosne i Huma, kazao je Kamberović, rezultat je zajedničke želje da se o tom pitanju otvori novi dijalog bez pretenzija da se o tom fenomenu daju konačni odgovori.
Ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest Milan Kruhek kazao je kako se i kroz raspravu o srednjovjekovnim bosanskim Krstjanima zorno pokazuje potreba za prihvaćanjem i izricanjem povijesnih istina.
Za to je, kazao je Kruhek, potreban veliki trud no i otvorenost prema činjenicama, ma što one govorile, i to tim prije jer povijesne spoznaje mogu imati velikog utjecaja na razumijevanje naše sadašnjosti.
Jedan od promotora zbornika o bosanskim Krstjanima bio je Slavko Slišković, sa zagrebačkog Katoličkog sveučilišta, koji je osvijetlio odnos Katoličke crkve prema ovom pitanju.
Crkva je, podsjetio je Slišković, pokazivala veliko zanimanje za srednjovjekovnu Bosnu i to kroz različite aspekte, a o tome zorno svjedoče i činjenice poput djelovanja inkvizicije na tim prostorima povezane upravo s fenomenom Krstjana.
Bez obzira na sve kontroverze koje su vezane uz tumačenje njihova stvarna mjesta i uloge kao i reakcija na njihovu pojavu, Krstjani o Bosni svjedoče kao o zemlji dijaloški otvorenoj i spremnoj na prihvaćanje različitosti što bi ona i danas trebala biti, kazao je Slišković.
Bosanskohercegovački povjesničar Salih Jaliman istaknuo je kako je bavljenje Krstjanima konstanta gotovo svih studija posvećenih prošlosti Bosne, a gotovo svaka generacija povjesničara taj je fenomen pokušavala osvijetlili na svoj način.
Najvećom vrijednošću zbornika Jaliman drži ponovno otvaranje dijaloga o ovom pitanju.
Arheologinja Lidija Fekeža ukazala je na činjenicu da i ovaj posljednji zbornik o bosanskim Krstjanima ima isti problem kao i brojne prethodne analize i studije.
U predstavljenim radovima izneseno je puno pretpostavki kao rezultat nedostatka izvorne građe, no Fekeža cijeni kako će unatoč ovome zbornik ubuduće biti nezaobilazna literatura svih medijevalista (stručnjaka za srednji vijek) koji se budu bavili Bosnom.