"I bez Mesića, u srpskom nacionalnom sjećanju, u historiografiji, pa i u aktualnoj politici ima dosta konfuzije kad je riječ o odnosu prema četničkom pokretu, što se vidjelo i na tzv. državnoj ravnogorskoj proslavi. Hrvatski predsjednik, očito, ima sasvim određeno mišljenje o ovom vojno-političkom pokretu iz Drugog svjetskog rata i uvjetuje svoj dolazak u Beograd time da svi u Srbiji usvoje njegov sud o četnicima. Ovo posljednje već izlazi iz odrednica mudra državna politika i okrenutost budućnosti, što se obično veže uz politički program aktualnog predsjednika Hrvatske", kaže se u komentaru.
"Stvari s četnicima nisu bar toliko neproturječne koliko i sa bleiburškim žrtvama (ustaški pokret da i ne spominjemo), pa ipak u Hrvatskoj ima dosta onih koji u svojim poraženim sunarodnjacima vide samo nevine žrtve i uzore, a da Mesić zbog toga nije poduzimao neke dramatične predsjedničke korake", kaže list i pita "ne bi li bilo mudro, u ime sadašnjih i budućih srpsko-hrvatskih odnosa, ne komentirati gdje je i kako provelo vikend petnaestak tisuća Srba u društvu tri ministra iz jedne nevelike stranke?".
Posebno, kaže komentar, nije konstruktivno aktualnu državnu politiku "dozirati prema jednom takvom događaju". "Nema potrebe da Srbi i Hrvati - bilo da ih predstavljaju košarkaš Gurović, beogradski student na ekskurziji u Zagrebu, ili predsjednik Mesić, jedni drugima objašnjavaju tko su bili četnici. Do daljnjega, neka svatko živi sa svojim uvjerenjima i sudovima o tom pokretu. A aktualne srpsko-hrvatske odnose treba održavati izvan te priče", zaključuje list.