Ministrica poljoprivrede prošloga je tjedna u Skupštini Srbije konstatirala da su se u 90-im godinama hladnjačima po Srbiji umjesto bresaka prevozili leševi, što je uvrijedilo predstavnike Srpske radikalne stranke i Socijalističke partije Srbije. Zamjenik Vojislava Šešelja na čelu radikala, Tomislav Nikolić, potom je ministricu optužio da posjeduje hrvatsku putovnicu, te da joj je majka bila pripadnik Maspoka u Hrvatskoj 1971. godine.
"Ono što najviše čudi jest često odsustvo bilo kakvog delegetimiranja, stavljanja izvan zakona, kako samoga govora tako i njegovih nositelja. Rijetko se, naime, u nas događa zabrana ili neko drugačije sprečavanje ksenofobičnog, rasističkog ili šovinističkog diskursa, kao što također nerijetko u javnosti izostaje čak i elementarna osuda ovakve prakse netolerancije. To je slučaj čak i kod onih koji se javno deklariraju da im je to misija - od predstavnika civilnog društva i kritički nastrojenih medija do manjinskih prvaka i matičnih država ovdašnjih manjinskih zajednica", piše Žigmanov, dodajući da je to "tim prije zabrinjavajuće, jer upravo govor mržnje preko svojih nositelja uveliko destruira inače krhko nam ustrojenu demokratsku javnost".
"Stoga je njegova delegitimizacija iznad svega potrebna, dakle, iz razloga općeg dobra za sve. Dodatni argument za to je u činjenici da se time i Drugima osigurava mogućnost na jednaku šansu u javnom životu, koji u suvremenom svijetu ne smije biti etnički ekskluzivan", zaključuje autor svoju reakciju.