NJ 10.XI.WELT:CLINTONOVA POL. OPORUKA

NJEMAČKA DIE WELT 10. XI. 1999. Clintonova uranjena oporuka "Karakteristična je pojedinost da veliki američki listovi Predsjednikov govor povodom godišnjice pada Berlinskog zida nisu smatrali dostojnim ni dokumentiranja ni komentara. Nad sedmu godinu predsjednikovanja Billa Clintona nadvio se sumrak gubitka važnosti. Nadalje, u slučaju Billa Clintona taj sumrak pada brže nego kod drugih političara na kraju mandata - i to zbog brojnih godina potrošenih u žarištu afera. Dok Clinton vodi posljednju obrambenu bitku protiv Kongresa u pregovorima o proračunu i pokušava srediti svoju povijesnu oporuku, mnogi su ga već odavno otpisali. Riječ je o padu iz uloge kralja u ulogu tragične dvorske lude koja čak loše utječe i na predizborne kampanje Ala Gorea i Hillary Clinton. No, u Europi si ne mogu priuštiti luksuz sricanja nekrologa američkom Predsjedniku koji ostaje na dužnosti do siječnja 2001. I Europa će pomno provjeriti govor u Georgetownu, njegova proturječja i propuste. Clintonovo otkrivanje sukoba na Cipru uoči putovanja u Grčku i Tursku, 'koje su - kakve li ironije - naši partneri, ali i same povezane partnerskim odnosom', i proglašavanje tog sukoba svjetskopolitičkim izazovom možda može proći kao znak pristojnosti prema domaćinima. No, činjenica da se Clinton nijednom rječju nije osvrnuo na sukob u NATO-u kao ni na sukob s Rusijom oko američkog nacionalnog proturaketnog sustava dokazuje nemar upravo u kontekstu katastrofalnog Clintonova poraza nakon propasti sporazuma o zabrani atomskih pokusa u Senatu sredinom listopada. Predsjednik je predbacio osvetoljubivom Kongresu novi izolacionizam, pri čemu valja napomenuti da neki smatraju da Kongres spomenutim odbijanjem sporazuma provodi postupak impeachmenta. No, umjesto da u svom govoru rasprši bojazni Europljana koji strahuju da će raketni sustav, usmjeren protiv takozvanih 'država-negativaca', poput Iraka, Irana i Sjeverne Koreje, podijeliti sigurnosni standard NATO-a i izazivati Rusiju, i umjesto da novim oružanim sustavima otvori 'prozor američke ranjivosti', Bill Clinton je neodređeno molio za razumijevanje u odnosu prema kaotičnoj Rusiji, koja provodi reforme i treba pomoć. Pogrješno je mišljenje da Amerika može išta činiti bez partnera te da može nametnuti svijetu svoju volju, kazao je Clinton. Nitko mu neće protusloviti. Doduše, stoga se u neizrečenom još upadljivije očituje proturječan stav SAD: Amerika s jedne strane kritizira partnere u NATO-u zbog kresanja obrambenih proračuna i pasivnog odnosa prema sve dubljem oružano-tehnološkom i taktičkom jazu u odnosu prema Amerikancima (kao što je dokazao rat na Kosovu). S druge se pak strane svaki europski državnički posjetitelj u Washingtonu mora braniti od opće sumnje da se skromni emancipacijski napori, usmjereni na razvoj europske sigurnosne politike, svode na pobunu protiv vodeće sile. Proturječne roditeljske želje, vezane uz dijete, psihologija definira pojmom double-bind. Budućnost će pokazati je li neuspjeh sporazuma o zabrani atomskih pokusa u Kongresu uistinu tek 'skupštinski gaf' kao što je prije nekoliko dana u Washingtonu izjavio optimist po dužnosti, njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. No, već se sada čini izvjesnim da bi bilo krajnje uznemirujuće kada bi Sjedinjene Države u naknadnim pregovorima s Rusijom dirnule u temeljna načela sporazuma o zabrani proturaketnih sustava iz 1972. Upravo je Sjeverna Koreja svojim raketnim testom preuzela u Pentagonu i na Kapitolu ulogu lobista za nacionalni proturaketni sustav. Bilo bi neodgovorno ne izgraditi takav sustav, kazao je Clinton u ponedjeljak. Doduše - i ta je pojedinost karakteristična - rekao je to nekoliko sati nakon govora u Georgetownu, čiji finu nostalgičnu notu Predsjednik očito nije želio pokvariti. U Europi su sa žaljenjem konstatirali da je američki Predsjednik - suprotno situaciji uoči proširenja NATO-a na istok - prekasno i premlako agitirao za ratifikaciju sporazuma o zabrani atomskih pokusa. Možda veliki listovi imaju pravo kada govor Billa Clintona omalovažavaju kao udvaranje radi stjecanja potonje slave. No, to znači i sljedeće: ako opasna kriza oko Tajvana, Koreje ili neke druge zemlje ne iznudi intervenciju, američko vodstvo bit će ranjivo u izbornoj godini", zaključuje na kraju uvodnika Uwe Schmitt.