NJ 19.X.SZ:TKO FINANCIRA RUSE U ČEČENIJI?

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 19. X. 1999. Zapad plaća i šuti "Nema sumnje da su snažno bombardiranje i otvaranje vatre na civilne ciljeve u Čečeniji, kao i očito namjerno izgladnjivanje glavnog grada Groznog suprotni svim normama europske civilizacije. Zapad prosvjeduje - ali blago. Ministri vanjskih poslova članica Europske unije i Bijela kuća u Washingtonu ohrabruju obje strane na dijalog - koji Moskva uopće ne želi. Zapad ima problema s glasnim prosvjedom. Naime, Moskva može ustvrditi da samo oponaša ono što je NATO početkom godine izveo u Jugoslaviji - bori se protiv terorista. Bombardiranje elektrana i industrijskih postrojenja služi navodno demoralizaciji stanovništva koje podupire teroristički režim; sve ostalo pripada kategoriji 'kolateralne štete', kao što se kaže u NATO-ovu žargonu. Među ruskim aktivistima za ljudska prava kruži čak i glasina da su se NATO i Kremlj u proljeće dogovorili da će Moskva prihvatiti rat protiv Jugoslavije i zauzvrat dobiti razriješene ruke na Kavkazu. NATO-ov manevarski prostor za utjecaj na Moskvu ostaje uzak i zbog načela o očuvanju zacrtanih granica - čak i ako su njihovi kreatori bili diktatori poput Lenjina, Staljina i Tita. Čečenija je i po tumačenju zapadnih vlada 'unutarnje pitanje Moskve'. Pritom nije važno što su u slučaju malenog kavkaskog naroda ispunjeni gotovo svi kriteriji po kojima Ujedinjeni narodi definiraju rat za oslobođenje od kolonijalne vladavine. Stoga vladajućima na potezu između Berlina i Washingtona preostaju samo dvije poluge za usmjeravanje pritiska na Moskvu: obustava financijske pomoći i osuda povreda ljudskih prava. No, očito ne postoji volja za zatvaranje novčane slavine koja opskrbljuje Moskvu. Već za vrijeme prvoga rata u Čečeniji, 1995., Zapad je rutinski doznačivao nekoliko milijarda dolara i time faktički financirao vojne operacije - što je bila kardinalna politička pogrješka i veliki moralni prekršaj. Sada Međunarodni monetarni fond objavljuje da neće mijenjati politiku financijske pomoći. To obećanje dolazi nekoliko tjedana nakon otkrića jednog od najvećih financijskih skandala u povijesti - riječ je o golemoj pronevjeri zapadnoga novca čiji su sudionici članovi ruskog vodstva. No, Washingtonu je 'ograničeni rat' u Čečeniji možda sasvim dobrodošao jer je planove za veliki plinovod i naftovod kroz sjeverni dio Kavkaza pretvorio u mrtvo slovo na papiru. Moskva zasad istupa iz redova konkurencije. U Moskvi se tradicionalno oglušuju na upozorenja o ljudskim pravima. Ta je tema uglavnom tabu i za zapadne vlade. U vrijeme Sovjetskog Saveza aktivistima za ljudska prava čak je predbacivano da ugrožavaju popuštanje napetosti u odnosima. Danas se tvrdi da kritika izvana šteti demokratskim reformama - kao da ove već odavno nisu ugrožene. Poznata je istina da je Rusija previše moćna da bi kritika odvratila njezino vodstvo od aktualne politike. Osim toga, u Moskvi dobro znaju da se na zapadu nisu spremni angažirati za Čečeniju zato što su neki od čečenskih vođa teroristi. U feljtonima se neće voditi rasprava o politici nasilja kakva je ovog proljeće vođena povodom zbivanja na Kosovu. Čečenija je previše daleko za tako nešto - a prosvjed neće biti usmjeren protiv vlastite vlade. Tome valja dodati šutnju ruskih intelektualaca. Oni očito smatraju da su razaranje, protjerivanje i ubijanje u velikim razmjerima neugodan, ali nuždan sastavni dio borbe protiv terorizma. Tako će Moskva svoju 'ograničenu vojnu akciju, usmjerenu na ponovnu uspostavu ustavnog poretka' nesmetano privesti kraju - uz tisuće mrtvih i desetke tisuća izbjeglica. Njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer ne mora se brinuti da će se zbog svojih birokratskih floskula o ratu ponovno suočiti s prigovorom da izdaje ideale Zelenih", zaključuje Thomas Urban.