US 27. X. IHT KOUCHNER

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 27. X. 1999. Dug put prema pomirbi na Kosovu "Na Kosovu se UN suočava s nezavidnom zadaćom rehabilitacije žrtava tako da se one ne pretvore u tlačitelje", piše Bernard Kouchner. "Albanska većina na Kosovu deset je godina trpjela okrutno tlačenje Miloševićeva poretka. Sad se pojavljuje zlokobni podsjetnik na to tlačenje, jer preostale manjine, posebno Srbi, postaju žrtvama najgorih oblika diskriminacije i osvete, uključujući i ubojstvo. Ljudska priroda nekim Albancima nalaže taj odgovor, budući da je osveta izravno sredstvo protiv otrova koji je onečistio ovu ratom razorenu regiju. Uznemirujuće je promatrati razvoj enklava s manjinama, ne samo za Srbe već i za Rome, Muslimane, Crnogorce i druge. Oni koji ne nalaze zaštitu u tim enklavama, oni koji ostaju izolirani u svojim zabarikadiranim domovima i izopćeni od susjeda, oni koji preživljavaju na humanitarnoj pomoći, suočavaju se s još gorim nevoljama. Od razmještanja snaga NATO-a i dolaska UN-ove Misije za privremenu upravu u lipnju, međunarodna je zajednica duboko zabrinuta za zaštitu manjina, posebno Srba. Nasilje protiv manjina je u opadanju i smanjio se broj Srba koji napuštaju regiju. Tako je na Kosovu ostalo oko 90.000 od prijeratnih 180.000 Srba. Postoje također ohrabrujući znakovi da se manjine počinju vraćati. Naravno, takva statistika ništa ne znači obiteljima tri Srbina ubijenih u napadu na kosovsku tržnicu 28. rujna, tjedan dana nakon što je razvojačenje stupilo na snagu. A tko može objasniti ubojstvo bugarskog člana osoblja UN-a 11. listopada na glavnoj ulici Prištine, nakon što su ga pretukli albanski tinejdžeri, navodno zato što je govorio srpski? Međunarodna zajednica ulaže mnogo novca i sredstava da rehabilitira i promijeni Kosovo u demokratsko i multietničko društvo koje se temelji na ljudskim pravima za sve. Taj cilj nikad neće biti postignut, nastavi li se s mržnjom i nasilnim sukobima. Rezultati su zasad katastrofalni - mnogo etnički motiviranih ubojstava, razaranje svetih mjesta, kulturnih spomenika i kuća, ograničenja slobode kretanja za manjine, golem egzodus. Za pomirbu, narodi Kosova trebaju viziju nade koja se mora njegovati zdravom gospodarskom i političkom rehabilitacijom. To je dug, polagan proces, no moramo ga slijediti želimo li ikad osigurati stabilnost Balkana. Možda nemamo ljudstva i sredstava da zaštitimo svakog pojedinca, svaku obitelj, svaki dom i svaku trgovinu, no predani smo dokidanju kruga nasilja. To nije brz proces. Svakoga tjedna otkrivaju se masovne grobnice. Privremena uprava radi na tome da poveća sigurnost. Zatim možemo krenuti prema suživotu kojeg moraju poduprijeti mjere izgradnje povjerenja, poput stvaranja poslova, obrazovnog i gospodarskog razvoja, i humanitarne potpore. Treći je korak pomirba, što je još daleko. Tek pošto dosegnemo tu fazu možemo krenuti prema konačnoj fazi - povratku Srba i drugih manjina u njihove stare zajednice. Uvjeren sam da možemo uspjeti. Trebalo je petnaestak godina da Kambodža i Libanon postignu takve uspjehe, nakon godina građanskog rata. Vođe svih zajednica i političkih stranaka na Kosovu javno objavljuju svoju potporu demokratskom, multietničkom društvu. Iskustvo pokazuje da je ostvarenje te vizije moguće. No misija na Kosovu zahtijevat će mnogo više nego što smo svi mi mislili - više vremena, više odlučnosti i više potpore zajednice zemalja. Na Kosovu će ove zime biti hladno."