ES - 26. IV. - EL PAIS - E. H. TECGLEN

ŠPANJOLSKA EL PAIS 26. IV. 1999. Nacisti, satrapi i crveni "Nacistima nazivaju djecu koja su u SAD-u pobila svoje školske kolege. Možda i vjeruju u to. Jer, ta su djeca to namjerno učinila na dan Hitlerova rođendana (1889.), a pripadali su organizaciji koja im je pomogla da nabave i prenesu te bombe. Na svijetu ima mnogo nacista, ako tu riječ budemo tako široko rabili. To su onda i oni koji progone Azijate u Londonu, oni koji kod nas, u madridskim četvrtima, pale sirotinjske kućice Rumunjima, Ciganima, Arapima i crncima. I Milošević. I Clinton. Srpska je televizija prikazala montažu u kojoj se Clintonovo lice mijenja u Hitlerovo, a na kraju su je uništili Solanini projektili. Mislim da je Clinton bliži Hitleru od Miloševića, a ovaj opet nije ni blizu Staljinu. Drugačiji su to zločini. Carlos Westendorp, koji je moja posebna slabost, Miloševića naziva 'beogradskim satrapom' (osoba koja vlada zlorabeći svoj autoritet i moć) i pravi razliku između njega i Srba općenito, koji su u duši zapravo dobri. Ah, čini mi se da je Clinton veći nacist zbog svojega vladanja svijetom, zbog svojega novoga poretka, pretjeranog naoružavanja, apsolutne moći i čvrstoće. Milošević je malen. Najgore je to što Clinton ne postoji. On je utjelovljenje svih predsjednika i postojat će u svojim nasljednicima. Američki je nacizam kao i Bog: vjerojatno ne postoji, ali moramo se ponašati kao da postoji. A taj vikar, američki Predsjednik, nije zlorabio riječ 'nacist' nazivajući tako svoje neprijatelje. Nazivao ih je komunistima, a u jednom je slučaju čak i pogodio - u slučaju Fidela Castra, iako se može sumnjati u realnost kastrističkog komunizma. U ostalim je slučajevima bio posve u krivu. Homeini je bio prosvijećeni musliman, Sadam Husein je bliže satrapu nego bilo čemu drugome, Gadafi je čudak, a Noriega je bio agent CIA-e. A od određenog trenutka više ih ne nazivaju komunistima nego nacistima. Čovjek obično nema prigodu negdje pročitati nešto o postojanju nekakve komunističke sekte samoubojica, ali se svejedno kaže da su nacisti. Kao i nacionalisti, s izuzetkom SAD-a, ili rasističke bande, opet s izuzetkom SAD-a. U Španjolskoj nikoga više ne nazivaju staljinistom osim mene, koji to nikada nisam bio (jesam: u okviru one krvave četvorke u koju sam se uzdao - Churchilla, Staljina, Roosevelta i De Gaullea. Smatrao sam ih antifašistima, a oni su slavili Franca dok su vješali u Nuernbergu), a sve to rade stari nacistički satrapi siti Falange. Ili neonacisti. I nisu glupi. Za njih uvijek postoji budućnost", piše Eduardo Haro Tecglen.