US LAT 15.IV.RAT U IME MORALA

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 15. IV. 1999. Nepromišljeno i okrutno dičenje američkim srcem tame "Dok pritisak na NATO pod američkim vodstvom za uvođenje kopnenih snaga u rat protiv Srbije raste, Amerikanci bi trebali prepoznati neprimjerenost rasprave o moralnim dimenzijama američke vojne intervencije. I oni koji se zalažu za intervenciju i oni koji joj se, iz pragmatičnih razloga, suprotstavljaju slažu se da američku vojnu akciju nalaže 'moral'. No taj navodni moralni imperativ zamućuje moralne opasnosti svojstvene divljem ratu za mir, čije pokretanje mnogi drže američkom dužnošću", piše Benjamin Schwarz. "Naša revnost za vođenje križarskih ratova bez sumnje zadovoljava našu sliku o nama samima. A tumačenje strahota na Balkanu kao puki proizvod pokvarenoga srpskog vođe je umirujuće, upravo kao što je uvjerenje da se takvo zlo može protjerati 'odlučnom američkom akcijom' utješno. No prepuštati se balkanskim spasilačkim fantazijama znači igrati ulogu krcatu opasnostima za nas i druge. Američki misionarski nagon - uvjerenje da smo obvezni svoju savjest nametnuti svijetu - stvara nepromišljen i okrutan ponos. Osjećaj kreposne svemoći obično nije obilježje uravnoteženih i prosvijećenih država već fanatika i križara, iz čije prosvjetljujuće revnosti neizbježno proistječe surovost. Ako izaberemo biti osvetnički anđeli morala na Kosovu, mogli bismo isprva biti zadovoljni svojom ulogom, poput Kurtza u Conradovu 'Srcu tame', kao 'glasnika milosrđa i napretka'. No kao borci za pravednost, suočeni s onima koje smo demonizirali, mi ćemo na posljetku isto tako podleći Kurtzovim zaključcima: 'Istrijebite beštije'. Oni koji pozivaju na križarski rat na Balkanu zaboravljaju da se nešto možda nužno, ali svejedno užasno, događa Amerikancima kad vode rat. Oni postaju bezobzirni. Reakcija javnosti na rat u Vijetnamu dobar je primjer. Godine 1968., kad je protivljenje tom sukobu u zemlji postalo strastveno, broj Amerikanaca koji su se zalagali za dovršenje rata eskaliranjem, čak do točke napadanja Sjevernoga Vijetnama (potez koji je mogao voditi u rat s Kinom i Sovjetskim Savezom), prešao je broj onih koji su se zalagali za potpuno povlačenje u odnosu 5 naprema 3. Iako Amerikanci svoju sigurnost nisu držali ugroženom događajima u Vijetnamu, stručnjaci su javnu reakciju na američke vojnike koji su 1969. ubijali i silovali u My Laiu opisali kao 'u najboljem slučaju mlaku'. Daleko od osjećaja moralnog bijesa, uznemirujući broj Amerikanaca pozivao je na prolijevanje krvi. Iako je u početku bilo malo javne potpore Zaljevskom ratu, jednom kad je postalo jasno da je kopneni rat neizbježan, puna polovica javnosti zalagala se za korištenje taktičkog nuklearnog oružja protiv Iraka. Rat je u najboljem slučaju obrambena nužnost; on nikad nije odgojna vježba. Čak - ili možda posebno - rat u ime morala sve sudionike čini nečovječnima. Na sreću, uspjeli smo izbjeći najgore prekomjernosti u Vijetnamu i Pustinjskoj oluji. Za vrijeme Vijetnama, američko je političko vodstvo, osjetljivije na apokaliptične opasnosti neograničenog sukoba nego što su to bili javnost ili vojska, zauzdalo pse rata, na razočaranje dobroga dijela javnosti i vojske. Zaljevski je rat bio manje ograničen budući da nije bilo straha od poticanja sukoba supersila, ali je bio milostivo kratak. Vojna akcija protiv Srbije, međutim, obećaje da će biti složenija i da će zahtijevati više vremena nego razaranje iračkih vojnih postrojba na pustinjskom tlu. Pritisak javnosti i vojske da se brzo učini sve što je potrebno za osvajanje 'odlučne pobjede' vjerojatno će narasti jednom kad postane jasno da, kao što gotovo svi vojni stručnjaci vjeruju, samo veliki brojevi kopnenih snaga koji provode operacije napada mogu Srbiju 'uvjeriti', te da će 'nametanje' mira na Kosovu zahtijevati produžene i možda veoma krvave operacije pacifikacije. Vijetnam i Zaljevski rat borili su se za iste navodne ciljeve koji pokreću intervenciju na Balkanu: da kazne agresiju i osiguraju pravedan i miran svjetski poredak. No ti hvale vrijedni, ako već apstraktni ciljevi opravdavali su krvoločna sredstva. U Vijetnamu su se sela 'spašavala' tako što su se uništavala. U Zaljevu, međunarodni je zakon bio očuvan - a pobjeda u kojoj se nije prolila američka krv postignuta - uz cijenu 100.000 iračkih vojnika i 170.000 iračkih civila koji su umrli u zdravstvenoj krizi koju je stvorio američki 'antiseptični' zračni rat, kampanja koju UN-ovo izvješće opisuje kao 'gotovo apokaliptičnu'. Kad ima neprijatelja kojega može mrziti, pravednu stvar za koju se bori i strah za svoje muškarce i žene u uniformi, Amerika će - poput bilo koje zemlje - tretirati vojne operacije ne kao delikatno i ograničeno sredstvo za stvaranje moralnijeg svijeta već kao okrutan instrument za nanošenje boli. Predsjednik Clinton često govori o američkoj moralnoj snazi rođenoj iz 'temeljnih ideala' ove zemlje. No on bi se trebao sjetiti da su nas utemeljitelji Amerike upozorili da 'ne idemo u inozemstvo u potrazi za monstrumima koje treba uništiti' zbog straha od monstruma koje bi mogli stvoriti kod kuće."