ES 11.IV.EL PAIS EUROPA I RATOVI

ŠPANJOLSKA EL PAIS 11. IV. 1999. Zakon mača "Europa, ostavljena samoj sebi, nikada nije bila sposobna pronaći formulu za miran suživot svojih brojnih naroda i nacija. Već od svojih korijena, oko 1000. godine, Europa nije imala nijedno stoljeće bez rata. U dalekim vremenima kršćanstva, rat je bio sezonska aktivnost. S prvim snjegovima proglašavana su božja primirja, sveta primirja za prikupljanje snaga, a na proljeće bi sve opet započinjalo. S apsolutističim vladarima rat je postao središnji dio njihovih strategija dominacije. Države su živjele od rata i za rat, postojale su stalno mobilizirane plaćeničke vojske, a može se pretpostaviti da je bilo i malih moćnika, nasilja i pljačke. Kasnije je naoružana cijela nacija, s velikim vojskama građana spremnih da umru i ubiju za domovinu. Feudalizam, apsolutizam, nacionalizam... Iako je to teško priznati, Europa je stalno proizvodila ratove. Glavni je razlog u nekoj vrsti zakona mača koji dominira europskom poviješću i nestabilnost uspostavljenih granica. Veliki zapovjednici išli su u rat kako bi proširili svoju zemlju, vlast, kako bi vladali narodima i bolje prilagodili svoj teritorij navodnom identitetu svoje rase ili kulture. Ambicija im je bila stvaranje velikoga vlastelinstva, velike države ili velike nacije. A rezultat: katastrofa za katastrofom. Uništena vlastelinstva, uništene države, nacije koje su zauzele strane vojske. Europska se povijest može pisati kao povijest priprema, trajanja i rezultata njezinih velikih ratova. Tek intervencija nove izvaneuropske sile uspjela je dokrajčiti vladavinu toga zakona mača, pa od 1945. godine uživamo dugo razdoblje mira. Poslije Drugoga svjetskog rata, s vojnom nazočnošću SAD-a na europskom teritoriju i stvaranjem nadnacionalnih gospodarskih i političkih entiteta, moglo se pomisliti da nikada više svađe nacija oko granica neće biti razlog za novo posezanje za oružjem. Ali zakon mača koji je prije mučio velike države prešao je sada na male nacije. Kad bi mir u Europi danas, kao nekada, ovisio o ravnoteži moći između Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Rusije, kriza na Balkanu već bi se odavno pretvorila u treći veliki rat u ovome stoljeću. Ali sada zapovijeda SAD. Može to nekoga jako smetati, mogu se isplakati brojne tužaljke na temu važnosti Europe pri osiguravanju mira među njezinim nacijama, ali ne smijemo to prikrivati. Da SAD nije intervenirao s ciljem zaustavljanja rata u Bosni, Hrvati i Srbi pronašli bi svatko svojeg saveznika i proširili bi taj sukob preko svojih granica. A danas, kad smo suočeni s političkom, vojnom i diplomatskom nesposobnošću Europske unije da zaustavi jednu vladu koja želi provesti etničko čišćenje, sve ovisi o onome što će odlučiti u Washingtonu. Kao i poslije Prvoga svjetskog rata, intervencija SAD-a nužna je za dovršenje krize koja se pojavila na tlu stare Europe. Povijest se ipak ne ponavlja. Ono što je nekad bio veliki rat između europskih nacija, danas postaje zabrinjavajuća rutina jedine velike sile koja odlučuje, sa saveznicima ili bez njih, o poduzimanju kaznenih operacija iz zraka. Na točki do koje se sve to danas razvilo, i bez vanjske politike Europske unije koju bi podupirala europska vojska, nema drugoga rješenja. Ali požari u Beogradu svakako moraju izazvati nelagodu kod onih koji su sanjali da će Europska unija jednoga dana samim svojim postojanjem biti sposobna jamčiti za mir među svojim nacijama, a čini se da je i danas podvrgnuta zakonu mača koji već tisuću godina usmjerava njezinu povijest", piše Santos Julia.