US NEWSDAY18.IV.POGREŠKE-KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE NEWSDAY 18. IV. 1999. Sedam kosovskih primjera gradnje kula u zraku "Clintonova predodžba o pretvaranju usijanoga središta Balkana - ostatka Jugoslavije - u multikulturno utočište, usidreno u različitost i demokraciju, hvale je vrijedna, ali varava. Ona se nasukava na proturječja i zanemaruje opominjuće lekcije krvave povijesti Balkana, gorke priče o zgaženim nadama, neostvarenim snovima i otrovnim problemima uzgajanim stoljećima. Ti bi čimbenici čitav pokušaj mogli učiniti jalovim. Još je gora, međutim, mogućnost da bi sljeđenje Clintonova vrijednog cilja pod bilo koju cijenu (uključujući i kopneni rat s teškom žrtvama) moglo izazvati daljnju destabilizaciju Balkana. Posljedice bi mogle biti posve nepredvidive i ozbiljne. Clinton očito nije predvidio da će početak bombardiranja NATO-a ubrzati lanac događaja koji će njegove prvotne ciljeve pretvoriti u lakrdiju. Ti su ciljevi bili sprječavanje masovnog pritjecanja albanskih izbjeglica s Kosova i nestabilnosti koju bi to izazvalo u susjednim zemljama, povlačenje srpskih vojnika s Kosova i sigurnost Kosovara pod zašitom NATO-a unutar autonomnog Kosova. Svaki od tih ciljeva je izvrnut naglavce. Oni i dalje ostaju Clintonovi ciljevi, no sredstva njihovog postizanja jednako su neuhvatljiva sad kao što su bila i kad je bombardiranje započelo prije četiri tjedna. Jedan je Clintonov problem što će morati opravdati proširivanje rata radi ispravljanja vlastitih strateških pogrješaka, koje su ugrozile vjerodostojnost NATO-a i njegov razlog za postojanje. (...)" Novinar nastavlja o Clintonovim pogrješkama: "Zaboravite povijest, mislite na sutra. To je lijep nazor, veoma američki i klintonovski. No opasno je zaboraviti balkansku povijest. Možda je o Srbima najvažnije znati da tri carstva i totalitarni režim nisu uspjeli ugušiti njihov žestok nacionalistički duh. (...) Etnički mir je nekoć bio moguć. Pod Titom je bio - na površini. Morali ste paziti kako se ponašate, inače... Tito je bio razmjerno dobroćudan, no ipak je to bila policijska država. (...) Milošević je problem, ne Srbi. Možda. To je Clintonovo stajalište. A Milošević je bez sumnje tiranin koji prodaje eliksir ultranacionalizma. No Srbi ga snažno podupiru. Ono malo političke oporbe koja je postojala nestalo je nakon početka bombardiranja. Srbi su ujedinjeni protiv onog što smatraju inozemnom agresijom na svoju domovinu. Milošević izražava, u posebno otrovnom obliku, san velike Srbije uzgajan sve od protjerivanja Turaka prije gotovo jednog stoljeća. Kosovari će se vratiti kućama ako im se ponudi autonomija. Možda ne. Nakon bezobzirnosti koju su pokazali srpski vojnici i agonije prisilnih marševa iz razorenih sela, Kosovari su možda manje željni da se vrate pustoj zemlji koja je još pod srpskim suverenitetom i prihvate Miloševićevo jamstvo da ih neće opet napasti. Sve veći broj Kosovara sad staje uz OVK i uz cilj OVK nastavka rata protiv Srbije dok Kosovo ne postigne neovisnost. Clintonov cilj autonomnog Kosova u većoj Jugoslaviji nije ni realističan a možda ni moguć. U svakom slučju, Clintonov mirovni plan za pregovore u Ramobuilletu predviđao je trogodišnju autonomiju poslije koje bi uslijedilo glasovanje o neovisnosti, nešto što Milošević ne bi mogao nikad prihvatiti. No nakon što im je to obećano, Kosovari neće prihvatiti ništa manje. To je bezuman nered. NATO će pobijediti. To je klasičan slučaj u kojem je nemoguće izići kao pobjednik. NATO mora prevladati ako želi opstati, no diplomatsko je rješenje poželjnije od vojnog u kojemu saveznice trpe goleme žrtve. Kako god NATO prevlada, on će se zatim suočiti s golemim problemima. Tu je pitanje mirovnog kontigenta koji će Srbe i Albance razdvajati gotovo u vječnost. Balkan bi, s kontigentima NATO-a u Bosni, Srbiji i Makedoniji, mogao postati ekvivalent Koreje. (...) Akcije NATO-a donijet će stabilnost. To je možda najproblematičnija od svih pretpostavka. Makedonija, sa svojim albanskim stanovništvom, već je duboko potresena. Njezina osjetljiva etnička ravnoteža uznemirena je pritjecanjem izbjeglica, a njezina je slavenska većina sve neprijateljskija i prema NATO-u i prema izbjeglicama, djelomično stoga jer gospodarstvo zemlje toliko ovisi o turističkoj industriji koju je rat opustošio. Crna se Gora boji da ju Miloševićeve snage vojno ne preuzmu i da ne izbije građanski rat. Mirotvorci NATO-a u Bosni boje se srpskih napada. Pobjeda NATO-a će uvesti demokraciju. To se svi nadaju. Moglo bi se dogoditi. Demokratski se pokret u Srbiji razvijao prije kosovske krize, no bombardiranje NATO-a uništilo ga je, po svemu što se pripovijeda, djelotvornije nego što je 'umanjilo' srpsku vojsku, barem zasad. U ratu ono neočekivano često razara najbolje planove. Clinton svoje odluke ne bi smio temeljiti na pukim nadama i dobrim namjerama već na realnim procjenama onog što je moguće postići, i uz koji trošak. Ako je raskorak između nužnih iluzija i krute stvarnosti prevelik, to može voditi obmanama i katastrofi", zaključuje uvodničar lista.