US IHT 8. IV. ZAŠTITA SUPERSILE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 8. IV. 1999. Supersila ne može nametnuti mir sama "Jedna je od žešćih - i možda opasnih - dinamika u modernom svijetu način na koji slabe etničke skupine počinju vjerovati da ih supersila može spasiti od regionalnog nasilnika", piše David Ignatius. "Sad pratimo kako se taj eksplozivni proces razvija na Balkanu. Sada, jasno, nemamo drugog izbora do li boriti se na strani slabih Kosovara koji ovise o našoj zaštiti. No trebali bi shvatiti koje tu snage djeluju kako bi u budućnosti izbjegli potencijalno opasne pogrješke. Problem je, u biti, ono što bih nazvao 'zakonom nerazmjernih interesa'. On kaže da će regionalna sila poput Jugoslavije, čiji su interesi uključeni nagonski, gotovo uvijek imati veću strpljivost i odlučnost od udaljene supersile, koja intervenira iz razloga koji su moralno ispravni ali pragmatično slabi. Gledao sam tu dinamiku na djelu u Libanonu, gdje su kršćani maroniti sanjali da će ih velika sila spasiti od njihove zemljopisne sudbine, života pored okrutne Sirije pod muslimanskim vodstvom. Libanonski su kršćani u više navrata zamišljali da bi ih mogli spasiti Francuzi, ili Sjedinjene Države, ili Izrael, ili Vatikan. Dva potencijalna spasioca - Izrael i Sjedinjene Države - zaista su otišle u rat u njihovu korist. No regionalni nasilnik, Sirija, imala je snagu da ostane, koja je nama Amerikancima nedostajala. Libanon je ponovno osvojio stabilnost dogovorom iz Taifa 1989., koji je neizravno priznao sirijsku hegemoniju. Balkan devedesetih daje dobar primjer moći slaboga, upravo zbog njegove patnje i nemoći, da osvoji međunarodnu potporu. Bosanski su Muslimani svoje žrtve u Sarajevu pretvorili u vrstu oružja - zapravo njihovo jedino oružje - protiv regionalnog nasilnika, Srba. Velike su sile na kraju poslale vojnike da nametnu krhki mirovni sporazum. No ostaje činjenica da stabilna Bosna može dugoročno postojati samo ako postigne nagodbu s Jugoslavijom, koja će ostati dominantna sila na Balkanu. Sad je na Kosovu NATO pokrenuo ono što bi se moglo pokazati najopasnijim testom ove regionalne dinamike moći. Sa zapadnom potporom, kosovski su Albanci počeli vjerovati da su uvjerljiva sila - do te mjere da su zapravo odbili potpisivanje mirovnog sporazuma iz Rambouilleta, koji smo dogovarali u njihovu korist. Ovoga su tjedna slike očajnih kosovskih izbjeglica koji bježe iz svojih domova podsjetnik na moralne obveze koje velike sile preuzimaju kad prijete i obećaju u korist slabijih skupina. Sad nemamo izbora već pokrenuti rat da zaštitimo ljude kojima su životi u opasnosti - djelomično zbog naše prenagljene diplomatske i vojne strategije. Ostaviti ih da umru, nakon što su se oslonili na nas, bilo bi neoprostivo. No kako počinjemo misliti o budućnosti Balkana, trebali bismo imati na umu lekciju koja je naučena, uz veliki trošak, od naraštaja budućih mirotvoraca na Bliskom istoku: velike sile ne mogu nametnuti mir kad sukobljene strane nisu same spremne na mir. Ne možemo svojom dobrom voljom prevladati nepomirljivost. Povijest nas također uči da se kad brzopleto obećamo vojnu intervenciju, izlažemo riziku da najviše naškodimo upravo onim ljudima kojima želimo pomoći."