AU 9.4.KZ-KOPNENE POSTROJBE

AUSTRIJA KLEINE ZEITUNG 9. IV. 1999. 'Primjena kopnenih postrojba slijedi vojnu logiku' "Muenchenski stručnjak za Balkan Jens Reuter vjeruje da NATO u pozadini ima jasan cilj: kapitulaciju Miloševićeve vojske. - Složna prosudba promatrača jest da NATO svojim zračnim napadima na Kosovu nije postigao svoj cilj. Slažete li se i Vi s tom ocjenom? = NATO je taj cilj najavio i zračnim je napadima želio navesti Miloševića na potpisivanje mirovnog sporazuma iz Rambouilleta. On to nije učinio i NATO je promijenio svoj cilj. Rekao je da zbog ljudi na Kosovu mora intervenirati i bombardirati. Tragika te akcije NATO-a sastoji se u tomu što savez uvijek kasni za jedan korak. To znači da nije mogao utjecati na etnička čišćenja na Kosovu i na sve strahote povezane s tim. Nije mogao spriječiti ni rijeke izbjeglica. - Stalno se kritizira informacijska politika NATO-a. = NATO ništa ne govori o svojim pravim ciljevima, što uistinu želi postići tim akcijama. Politika informiranja mu je dakle vrlo loša, a glede izbora tih ciljeva već je napravio teške pogrješke. Tako je postao nedobrovoljni Miloševićev saveznik. Ako bombardiram civilne ciljeve, ako dakle bombe udare 30 metara od najveće dječje bolnice na Balkanu, jasno je da ću navući na sebe najveći bijes i opravdanu ljutnju stanovništva i da ću samoga sebe posve diskreditirati. Tako nešto ne smije se dogoditi. - Vidite li mogućnost za uspjeh primjene kopnenih postrojba? = Vidim. Nastalo je strašno stanje, NATO se tu umiješao, a zapravo nema više ni jedne prave opcije. Sada mora nastaviti taj rat. A uvijek je loše kad postoji samo jedna ratna opcija. Vojna logika nalaže da se poslije zračnih napada u određenom trenutku primijene kopnene postrojbe, poduprte helikopterima Apache i topništvom. NATO ne može prestati na pola puta, jer u budućim sukobima više ne bi mogao nastupiti. Sve upućuje na to da se - unatoč svim opovrgavanjima iz Washingtona i Bruxellesa - primjena kopnenih postrojba ipak priprema, da bi se na Kosovu postigao protektorat NATO-a. A daljnji cilj, koji za sada još nije izgovoren, vjerojatno će se sastojati u tomu da se jugoslavensku vojsku prisili na kapitulaciju i time iznudi i Miloševićevo odstupanje. To su ciljevi koji logično proizlaze iz analize. Ako NATO ne slijedi te ciljeve, ako se izgubi u slučaju, doživjet će još veću nesreću. - Je li realno vjerovati da se Kosovo može osvojiti u stosatnom ratu, kako je svojedobno Kuvajt oslobođen od iračkih postrojba, ili prijeti drugi Vijetnam? = To je vrlo, vrlo teško procijeniti. Posve je jasno da ništa nije gore i razornije od preuranjene primjene kopnenih postrojba, ako se vjeruje da je protivnik potučen i manje ili više bez obrane, a to se kasnije pokaže kao pogrešna procjena. No vrlo poštujem NATO-va vrhovnog zapovjednika Wesleya Clarka i njegove vojne sposobnosti i rekao bih da, ako taj čovjek dade znak, prema ljudskim bi mjerilima stvar morala funkcionirati. - Stalno slušamo o stotinama akcija bombardera svake noći, ali stječe se dojam da zapravo nije puno toga pogođeno. = Tu se ne radi samo o pogađanju i razaranju. Treba izazvati psihološki šok. Vrhovni zapovjednik NATO-a Wesley Clark među ostalim je studirao i psihologiju i vjerujem da tu treba tražiti objašnjenje. Jer toliko ciljeva koji bi se takvim bombarderima isplatili, uopće nema. - Potresno je proturječje između pomnog planiranja vojnog udara i posve diletantskog planiranja posljedica, dakle postupka s rijekom izbjeglica. Navodno se radilo o zaštiti upravo tih ljudi. = Navodno je jako točno. Na ratnoj se akademiji uči da su rijeke izbjeglica vojni čimbenik, jer treba računati s rijekama izbjeglica i zakrčenim cestama. Ako se kaže da se radi o tim ljudima, mora se dakako spoznati i humanitarni aspekt, a ne samo vojni. To je jednostavno bilo katastrofalno planiranje. Razgovor je vodio Michael Fleischhacker.