WASHINGTON TIMES 17. X. SADAMOV KUT

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 17. X. 2000. Sadamov kut "Kada povjesničari analiziraju neuspjeh srednjoistočne politike Billa Clintona, gotovo će se sigurno koncentrirati na učinke 'mirovnog procesa'. Provođena vatrenim kvazi-mesijanskim entuzijazmom Clintonove administracije i izraelske vlade, diplomacija je bila zasnovana na premisi koja je kriva u korijenu - da su pobjeda SAD-a u Hladnom ratu i pobjeda u Zaljevskom ratu stvorili potpuno novo stanje u ovom području. S obzirom na američku iskazanu snagu, tvrdilo se, osobe kao što su Hafez Asad i Jaser Arafat shvatit će da nemaju drugog izbora nego potpisati sporazum s američkim bliskim saveznikom, Izraelom. No Asad nikada nije sklopio mir s Izraelom. I trebalo bi biti jasno da niti Arafat nema takovih namjera. Osim toga, SAD nikada nisu zaista branile Irak, jer Zaljevski rat nikada zaista nije završen. Sadam Husein se vraća. Iznenadna eskalacija palestinskog nasilja usmjerenog prema Izraelu za Bagdad nije mogla doći u bolje vrijeme. Još od početka kolovoza, Irak je (...) davao ljutita javna priopćenja jedno za drugim. Po staroj navici, Clintonova administracija to je ignorirala.(...) No kada bagdadska retorika dosegne svoj ljutiti vrhunac, Irak obično nešto poduzme - što je jedan od nekolicine razloga da se posumnja kako je Bagdad bio upleten u napad na USS Cole, koji se bio uputio u Perzijski zaljev kako bi sudjelovao u jačanju embarga nametnutog Iraku. No palestinsko nasilje - za koje je posjeta Ariela Sharona Jerzualemu, 28. rujna bila tek izlika - Bagdadu je priuštio drugi način kojim je još jednom pokazao svoju moć i zaprijetio saveznicima SAD-a u ovom području. Irak je zauzeo najzlobniji mogući stav prema Izraelu među svim zemljama u području i koristi palestinsko pitanje kako bi osramotio i potkopao arapske vlade. Jezik Bagdada je nevjerojatno opak. Nedugo nakon što su započele palestinske borbe, irački ministar vanjskih poslova za Izrael je kazao kako je 'nebitan entitet, uzurpator i pomoćnik kolonizatora.' Par dana nakon toga, Sadam je kazao: 'Cionizmu mora doći kraj(...)' Sadamov slijedeći korak bio je početi pokretati iračke snage prema jordanskoj granici, kako je to Pentagon otkrio prošloga tjedna. Barakova vlada brzo je objavila kako nema namjere krenuti u akciju protiv tih snaga(...). Barak je, izgleda, spreman prihvatiti stav Washingtona da će se SAD pobrinuti za Irak a da se Izrael glede ovog pitanja ne bi trebao previše eksponirati. Tako je u nedjelju ministar obrane, William Cohen upozorio Sadama: 'Kretanja iračkih vojnika motrimo veoma pažljivo i trebali bismo ga unaprijed upozoriti, kao što smo to već i bili činili, da bi bilo koji korak koji bi poduzeo protiv svojih susjeda rezultirao veoma silovitim odgovorom SAD-a.' Zašto čekati? S obzirom na prijašnje iskustvo sa Clintonovom administracijom, Sadam sigurno nije zastrašen. A što ako njegova namjera nije prijeći jordansku granicu? Palestinski sukobi s Izraelom nagovijestili su ozbiljne nerede u Jordanu, u kojem više od 60 posto populacije čine Palestinci. Što ako se iračke snage jednostavno utabore na iračkoj strani granice, dok Sadam bude ponavljao kako će uništiti Izrael čim mu se da pristup zemlji koja graniči s židovskom zemljom? U proljeće 1998., pokojni kralj Husein pozvao je Clintona da razvije plan za svrgavanje Sadama. Bio je svjestan da neće još dugo živjeti(...) i svjestan toga da bi Sadam mogao ugroziti jordansku unutrašnju stabilnost kada ga više ne bude. Kralj je odbijen. Naravno Jordan neće dopustiti iračkim silama da uđu u zemlju. Ne samo da bi to bilo kršenje jordansko-izraelskog mirovnog sporazuma i neprihvatljivo SAD-u, iračke sile unutar Jordana prijetile bi vladavini mladog kralja Abdulaha. Ipak, ako prikaže da je jordanska vlada bila prepreka slobodi Palestinaca, Sadam bi mogao znatno utjecati na pogoršanje palestinskih nereda. Osim toga, i za Arape koji se nalaze u drugim zemljama mogao bi ispasti heroj. A to je tek jedan od nekoliko načina na koji Sadam može iskoristiti sadašnje napetosti. Zaista, već je dobio mnogo. U pokušaju da zauzda palestinske nemire, Egipt će uskoro biti domaćinom arapskog summita. Radi se tek o drugom summitu još od Zaljevskog rata i prvi je na koji je pozvan Irak. Radi se o drugom koraku u normalizaciji iračkog položaja u području i međunarodnoj zajednici. Što će poslužiti kao odskočna daska za slijedeći Sadamov rat", piše Laurie Mylorie.