LOS ANGELES TIMES 16. X. AMERIČKA 'RAZBOJNIČKA' POLITIKA NIJE BLISKA FRANCUSKOJ

SJEDINJENE DRŽAE THE LOS ANGELES TIMES 16. X. 2000. Američka 'razbojnička' politika nije bliska Francuskoj "Mnogo godina, Francuska i SAD prolazile su kroz razdoblja napetih odnošaja uzrokovanih različitim politikama prema zemljama koje je Washington smatrao 'razbojničkima'- Kubi, Iranu, Iraku, Libiji i Sjevernoj Koreji. Sam koncept 'razbojničke zemlje', koji nema zadovoljavajući prijevod na Francuskom, bio je u korijenu razilaženja. SAD je općenito prihvatila jednake strategije zauzdavanja za sve te zemlje - uključujući i raširenu uporabu gospodarskih sankcija, uz izuzetak Sjeverne Koreje. Francuska je bila sklonija politici posebno krojenoj za svaku zemlju posebno. Nedavno su SAD učinile važne korake naprijed prema napuštanju ove politike, najavljujući ublažavanje embarga nametnutog Iranu, Sjevernoj Koreji i Kubi. Npr. državna tajnica SAD-a, Madeleine Albright u lipnju je odlučila kako treba odbaciti dvosmisleni i kontraproduktivni termin 'razbojnička zemlja'. Ti su koraci dobra vijest. No sada ostaje pitanje da li odražavaju istinsku promjenu u politici ili su tek pragmatske prilagodbe onome što je u Washingtonu poznato kao 'zamor uzrokovan sankcijama', ne samo među saveznicima SAD-a nego i među sve većim brojem američkih birača. Ipak, pobliže ispitivanje stava SAD-a vodi zaključku kako je termin 'razbojnička država', koji je oblikovao američko strateško razmišljanje u proteklih deset godina, još uvijek veoma ukorijenjen među mnogim osobama koje donose odluke. Prvo, odluka Albrightove da zaustavi uporabu riječi koja počinje slovom 'R' umanjena je - s europskog stajališta - činjenicom da te zemlje sada u State Departmentu nazivaju 'zabrinjavajućim zemljama', što je promjena terminologije koja ne implicira nužno i promjenu u ponašanju. Drugo, ta odluka unutar State Departmenta nije nužno primjenjiva i drugdje, posebice u Ministarstvu obrane ili u republikanskim redovima Senata. Zapravo, glavni argument onih koji podupiru nacionalni program raketne obrane, koji je potaknuo mnogo panike među američkim saveznicima, jest da postoji sve više raketne prijetnje SAD-u od strane 'razbojničkih zemalja'. Zbog toga je promatraču s druge stane Atlantika teško biti uvjeren u volju Washingtona da odbaci retoriku o razbojničkim zemljama. Treće, trebalo bi istaknuti i to da, iako je većina embarga ublažena, oni ipak ostaju i lako bi mogli biti i postroženi ako se bude smatralo da je to potrebno. Kao što se to često bilo događalo u prošlosti, vanjska politika SAD-a je pretjerano, izgleda, reagirala na međunarodne događaje. 1996. godine, zakoni koje su donijeli Helm i Burton kao i onaj D'Amata i Kennedya, kojima su nametnuti sekundarni bojkoti zemljama koje imaju posla s razbojničkim zemljama, izglasovani su kao reakcija na dva teroristička napada - podmetanje bombe u Izraelu uz navodnu potporu Teherana i rušenje dva američka civilna zrakoplova u blizini Kube. Ako se događaji slični ovima ponovno dogode, čak i ako su ljudi koji su odgovorni za takve terorističke napade predstavljaju tek manjinu unutar 'zabrinjavajuće države', Washington bi se mogao vratiti slijepoj politici zauzdavanja, tako potkopavajući sva nastojanja sa se dotična zemlja ponovno uvede u međunarodnu zajednicu. Posljednje, SAD prema Iraku, u mnogo čemu arhetipu razbojničke države, ima strategiju punog zauzdavanja i izolacije, ne isključujući uporabu sile, kao što je to predsjednički kandidat George W. Bush nedavno bio kazao. U nadolazećim mjesecima, Irak će biti ispit američko-francuskih odnošaja, jer Francuska tvrdi kako bi opsežni embargo koji je financirao Washington trebale zamijeniti 'ciljane sankcije' a ne mjere uvjetnog sudjelovanja. Nedavno je Sadam Husein objavio kako Irak neće dopustiti ulaz na svoj teritorij novom odboru inspekcije koju vodi Hans Blix. Opet će biti vjerojatno da će se Francuska i SAD naći na suprotnim stranama(...). Ako Washington bude odlučio koristiti silu, ovo bi moglo dovesti do znatne diplomatske krize između dva saveznika", piše Jacques Beltran.