SPOTLIGHT 10. X. HOLOKAUST U IRAKU

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE SPOTLIGHT 10. X. 2000. Holokaust u Iraku "Nova knjiga, 'Irak pod opsadom: smrtonosni utjecaj sankcija i rata', pruža nove zapanjujuće dokaze koji idu u prilog ukidanju sankcija koje vodi SAD a koje su nametnuli Ujedinjeni narodi prije deset godina. Radi se o zemlji u kojoj je ubijeno više civila nego u ikojoj drugoj političkoj akciji još od Drugog svjetskog rata. (...) 'Irak pod opsadom' sadrži 16 eseja koje su napisali novinari, analitičari, aktivisti i stručnjaci za Srednji Istok, i to o malo poznatim učincima sankcija na irački narod. Esejisti ispituju politiku koja stoji iza sankcija, učinke sankcija na zdravlje, društvo i okoliš, kao i utjecaj medijskih izvješća i provedbe politike SAD-a i V. Britanije. U knjigu koja ima 216 stranica uključene su i sadašnje ideje i strategije za aktiviste. Jedan od najimpresivnijih eseja napisali su medijski analitičar Ali Abunimah i aktivist Rani Masri, tvrdi Char Simons, koji podučava povijest Srednjeg Istoka pri Evergreeen State College u državi Washington. Abunimah i Masri raspravljaju u 'Medijskom smrtonosnom napadaju na Irak' o tome zbog čega većina Amerikanaca nije svjesna patnje Iračana koji žive pod sankcijama. Ističu medijske smrtonosne grijehe: ignoriranje ili umanjivanje učinaka sankcija na irački narod, ignoriranje ili diskreditiranje izvješća o civilnim žrtvama kao rezultat bombardiranja, personificiranje Iraka kao Sadama Huseina, stvaranje umjetne ravnoteže u izvješćima rata iz Perzijskog zaljeva, govorenje glasom američke vlade i preuveličavanje prijetnje iračkoga oružja. Abunimah i Masri otkrili su više od 1000 članaka s ključnom riječi 'Irak' u najvažnijim novinama tijekom prosinca 1998. godine, kada je Irak bombardiran. Tijekom istog tog razdoblja, naišli su na tek 78 članaka koji su sadržavali ključne riječi 'civili' ili 'civilni'. Američke televizijske mreže posvetile su još i manje pozornosti utjecaju sankcija, tvrdi dvoje esejista. Tijekom jednomjesečnoga razdoblja, tek je tri od 53 izvješća ABC-a, CBS-a, NBC-a, CNN-a i National Public Radio bilo usmejreno na učinke sankcija. Osim sankcija, američki i britanski zračni napadi se nastavljaju, ističe Simons. Samo američki zrakoplovi bacili su 88.000 tona eksploziva na Irak, što je jednako snazi pet puta onoga bačenog na Hirošimu. Tijekom rata u Perzijskom zaljevu, 'pametne' bombe koje su rabljene u napadajima promašile su 70 posto ciljeva i završile na kućama civila, džamijama i školama kao i na praznim poljima, istaknuo je Simons. Preostalih 30 posto bomba izbrisalo je iračke kanalizacije i elektrane. U 'Iraku pod opsadom', esejist Howard Zinn pobija predsjednika Clintona u njegovoj tvrdnji da je Irak jedina zemlja koja koristi oružje masovnoga uništenja. 'Niti jedna zemlja u svijetu ne posjeduje više oružja masovnog uništenja nego što ga ima SAD, i nitko ga nije koristio češće ili uz veći broj civilnih žrtvi', ističe Zinn, navodeći Hirošimu i Nagasaki kao dokaze. Postoje uvjerljivi dokazi koji upućuju i na to da je administracija Georgea Busha željela da Sadam Husein izvede invaziju na Kuvajt kako bi izazvao rat. (...) Tjedan dana prije napadaja, veleposlanica SAD-a, April Glaspie imala je audijenciju kod Huseina. Zapitao ju je kakva bi bila reakcija SAD-a da on ponovno uzme svoju '19. pokrajinu', misleći na Kuvajt, na koju Iračani polažu povijesno pravo. Ne bi bilo nikakve reakcije, kazala je Glaspie, jer SAD ima sporazume samo s Egiptom i Izraelom u tom dijelu svijeta. Ta izjava nije mogla biti puka pogrješka. Prije nego što se veleposlanik susretne s čelnikom države, odgovarajući odjel State Departmenta veleposlanika obavješćuje o najnovijim stajalištima administracije glede svih pitanja. Nakon audijencije, veleposlanik izvješćuje o događajima State Department. Ako je došlo do pogrješke, ona se ispravlja. Amerikanci su na rat u Perzijskom zaljevu gledali kao na međunarodni Super Bowl u kojem je SAD (...) pobijedila. No Bush je svoju genocidnu ratnu igru odigrao prerano; godinu dana kasnije izgubio je predsjedničko mjesto od Billa Clintona. Učinci sankcija na irački narod postaju javno poznati, uglavnom zbog Denisa Hallidaya, bivšeg UN-ovog koordinatora za humanitarna pitanja u Iraku, tvrdi Simons. Halliday smatra kako su sankcije 'nelegalne i nemoralne' i upozorava da je UN 'u procesu uništavanja čitavog društva'. Sankcije 'ne bi 'prolazile' da ljudi znaju užasne posljedice koje imaju na nevini narod', napisala je Kathy Kelly, suosnivačica organizacije 'Voices in the Wilderness', u svom eseju. Simons smatra da je najbolji način da se svijet informira o učincima sankcija na irački narod preko slika, demonstracija i podučavanja. 'Irak pod opsadom' pruža mnoštvo dokumentacije koja podupire tvrdnje o nepravdama što ih Sjedinjene Države čine u Iraku,' istaknula je Simons, piše Margo Turner.