LOS ANGELES TIMES 8. X. KRHOTINE LUĐAKA

LOS ANGELES TIMES 8. X. KRHOTINE LUĐAKA SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 8. X. 2000. Krhotine luđaka "Slobodan Milošević, najkatastrofalniji čelnik u dugačkoj povijesti srbijanskog naroda svrgnut je s vlasti. Ono što ga je konačno zbacilo nisu bili njegovi neprijatelji u inozemstvu; bili su to hrabrost i patriotizam Srba Devet godina, od kada su jugoslavenske naoružane snage pokušale i nisu uspjele spriječiti odvajanje Slovenije i Hrvatske od Titove jugoslavenske federacije, Milošević je Srbe vodio kroz niz krvavih katastrofa. Srbijanski napadi na Vukovar, grad na hrvatsko- srbijanskoj granici, postao je prvi simbol beskorisnog nasilja i krvoprolića(...). On je odredio shemu koja će se ponavljati još mnogo puta: divljački napadi i klanje svjetsko je mnijenje okrenulo protiv Srba(...). U Hrvatskoj, Bosni i konačno na Kosovu, Miloševićevi su plaćenici silovali, ubijali i pljačkali stvarajući jednu katastrofu za drugom. Srbija koju ostavlja svome nasljedniku smanjena je i osiromašena sjena Velike Srbije koju je obećao. Izgubljena je Krajina, srbijanska naseobina u Hrvatskoj koju su prije mnogo stoljeća stvorili Srbi odlučni da se bore protiv otomanskog prodiranja na Balkan. Istjerano je više od 100.000 Srba (...) dok su SAD i ostatak svijeta pred time zatvorili oči. Nema više ni Sarajeva, u kojem je srbijanski nacionalni heroj, Gavrilo Princip, započeo 1. Svjetski rat i otpočeo niz događaja koja su Srbe učinila glavarima nove jugoslavenske države, a Jugoslaviju jednom od najvažnijih zemalja u Europi. Nestalo je i Kosovo, u mitovima opjevani dom srbijanskog nacionalnog duha. Miloševićeva karijera započela je kad se Srbima zakleo da će Kosovo zadržati cjelovitim dijelom Srbije; na kraju su kosovski Srbi postali ogorčeni izbjeglice a kosovski Albanci nadziru budućnost pokrajine. No teritorij je tek dio onoga što je Miloševićeva Srbija izgubila. Desetci tisuća Srba poginuli su u Miloševićevim izgubljenim ratovima. Izgubljeno je i 11 godina gospodarskog rasta; Srbija je nekoć bila jedna od najbogatijih, najrazvijenijih zemalja na Balkanu. Sada su njezini građani suočeni s godinama, čak i desetljećima siromaštva koje će uslijediti prije oporavka zemlje. Više od toga, Srbija je izgubila ono što je nekoć bio zavidni položaj u svijetu. Prije ne tako mnogo vremena, Srbi su bili omiljeni narod Europe. Slavljeni zbog svoje hrabrosti radi otpora otomanskom carstvu, cijenjeni zbog svoje kulture širokogrudnosti i gostoljubivosti, Srbi su bili balkanski narod koji su Zapadnjaci, posebice Britanci, Francuzi i Amerikanci, najviše cijenili. Boreći se s nevjerojatnom ustrajnosti protiv mnogo jačeg neprijatelja u oba svjetska rata, Srbi su zaslužili poštivanje i zahvalnost njihovih ratnih saveznika. Jugoslavensko hrabro suprotstavljanje Staljinu još je više ojačalo divljenje Zapada prema Srbima koji je Srbima ponudio jedinstvenu ulogu u europskoj postkomunističkoj tranziciji. No Srbi, kao i svi ljudi, nisu imuni na mržnje, mušice, maštanja i psihoze. Nesreća Srbije(...) bila je činjenica da se Milošević izdignuo iz krhotina jugoslavenskog komunizma i zauzdao srbijansku gorčinu pretvorivši ju u perverznu ambiciju. Pronašavši spremne saveznike u ogorčenim ljudima(...), i obdaren demagoškom sposobnosti da iz običnih ljudi izvuče najgore impulse, Milošević je govorio o srbijanskom nacionalizmu, no njegovi su ciljevi bili uvijek usmjereni na njega samog. Kao i Adolf Hitler, car Hirohito i Staljin, i Milošević je bio spreman žrtvovati živote i nade vlastitih zavedenih sljedbenika kako bi produljio vlastitu moć i još samo jedan dan. Milošević je iz svega toga izvukao neobičnu pobjedu. Nitko od ljudi iz inozemstva kojima se izrugivao i kojima je manipulirao nije ga uspio svrgnuti. Uvijek je iznova manipulirao Zapadom, uvijek je iznova ponižavao UN, EU i NATO. Njegov otpor tijekom rata na Kosovu SAD i NATO je natjerao da prihvate kompromisni mir kojega su nekoć prezirali(...). Nitko ne može znati što će se sada dogoditi. Demokratska određenje Vojislava Koštunice, novog predsjednika republike, razlog su za optimizam, no struktura Miloševićeve kleptokracije ostaje. Mafije koje su nastajale u komunističkom sumraku kao snage sigurnosti i koje su se udruživale s kriminalnim bandama još postoje, kao i krvoločne milicije koje su krive za najteža krvoločna haranja još od Drugog svjetskog rata. Dodajmo tome gospodarski pad, korupciju jugoslavenskih civilnih institucija pod diktatorskom palicom i ljudske žrtve generacije koja je odgojena na mržnji i ratu, i postaje jasno da će za izgradnju demokratske, mirne Srbije koja može ponovno preuzeti svoje mjesto u Europi biti potrebno mnogo više od lijepih fraza. (...) Milošević je otišao(...), no kaos koji je stvorio ostavlja za sobom", piše Walter Russell Mead.