INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 12. X. WASHINGTON BI SE TREBAO PRESTATI BOJATI SADAMA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 12. X. 2000. Washington se treba prestati bojati Sadama "Divljaštvo palestinsko-izraelskog nasilja u proteklih 10 dana ponovno otvara nove mogućnosti za smrtonosne 'mušice' Sadama Huseina i drugih arapskih ekstremista. Pretjerano oprezna nastojanja Billa Clintona u svezi sa zauzdavanjem Sadama sve više zasjenjuje nova kriza na Srednjem Istoku. Strah je bio stalni pratilac i slabi savjetnik predsjednika Clintona kada je u pitanju Irak. Kao vrana Edgara Alllana Poea, strah se ugnijezdio u Ovalnom uredu gotovo osam godina, grakćući Clintonu - 'Nemoj'. Tijekom svojih posljednjih dana, Clintonova administracija bavi se osiguravanjem nove potpore Sadamovoj demokratskoj oporbi i poduzimanjem sitnih koraka prema razrješenju stanja s Iranom, diktatorovim susjednim neprijateljem. (...) No promjene naglašavaju Clintonovu neodlučnost glede Iraka dok je imao relativno slobodne ruke za djelovanje. U ozračju islamskog svetog rata s Izrealom, pokušaji zadržavanja koalicije protiv Sadama postaju sve teži. U strahu od uvlačenja u rat iračkih gerilskih snaga koje je nekoć potajice podupirao, Clinton je napustio gerilce prije pet godina. U strahu od uvlačenja u rat glede UN-ove inspekcije oružja, inspekcije je ukinuo prije dvije godine. U strahu od međunarodnih kritika, pristao je na gospodarske sankcije i one glede putovanja koje su nametnute Iraku, a koje svakoga dana krše Rusija, Francuska, Turska i arapske zemlje, koje su s Washingtonom u 'prijateljskim' odnosima. Par međunarodnih letova, otvaranje granica i pozivi na ukidanje gospodarskog embarga nametnutog Iraku pretvorilo se u val nasilja od kada je nasilje eruptiralo na Zapadnoj obali Gaze, 28. rujna. Sadam je aktivno nastojao iskoristiti otrovnu atmosferu, obećavajući Arapima da će poslati oružje i vojsku kako bi pomogao Palestincima da unište Izraelce. Upravo ono čega se Clinton bojao, njegova je politika pomogla stvoriti. Sam strah postaje oružje koje neprijatelji mogu naučiti koristiti protiv Amerike. Sadam je dobio dvije godine nesmetanog rada na oružju masovnog uništenja manipuliranjem Clintonove ispravne, no pretjerane zabrinutosti. Te su brige bile ponajprije usmjerene na (neosporne) opasnosti izravnoga sukoba s ovim arapskim diktatorom i na manje opipljiv utjecaj njegova pada na ovo područje. Birokracija State Departmenta koja naginje Arapima kao i Pentagon boje se moguće dezintegracije Iraka, Iranskog uspona u Zaljevu (...) kao i utjecaja demokracije, u slučaju da u Iraku do nje dođe, na susjedne arapske naftne monarhije. Takove brige podupiru zapreke što ih je administracija bacila pred nastojanja kongresa koja predvode republikanci da se pribavi novac i pruži izobrazba za Sadamove neprijatelje. Sada se neka od tih nastojanja povlače, i to pod pritiskom dopredsjednika Ala Gorea. Nakon mjeseci zastoja, State Department prošloga je tjedna objavio kako je dogovoreno osiguravanje svote od 4 milijuna dolara tijekom pet mjeseci koji bi trebao biti upućen Iračkom nacionalnom kongresu (INC), najvažnijoj disidentskoj organizaciji koja se bori protiv Sadama. Sljedećih 4 milijuna dolara donacije INC će dobiti početkom slijedeće godine. Pojedinosti financiranja nisu objavljeni, no kraće informacije o tome sam dobio od izvora iz INC-a i State Departmenta. Satelitska televizijska postaja i nova radijska mreža za Irak ove su jeseni najhitniji prioriteti INC-a (...). (...) INC će obavljati sve kontakte s Iranom da bi osnovao svoj ured. No američko financiranje tog ureda u Teheranu će smatrati - a isto vrijedi i za Sadama - korakom naprijed u odnosima SAD-a i Irana. To će Sadama vjerojatno izludjeti, a to je upravo ono što državna tajnica Madeleine Albright želi. Ona nije zaražena birokratskom iranofobijom, i izgleda da razumije opasnosti koje proizlaze iz dopuštanja strahu da oblikuje politiku. Isto možda vrijedi i za Gorea, koji je raskinuo s čelništvom demokratske stranke kako bi glasovao za pothvat Pustinjska oluja prije deset godina. Kako postupno dobiva sve više nadzora nad politikom administracije preko izborne kampanje, ona sve više odražava njegova oštrovidna stajališta. Ili, možda je ovo tek smicalica, ulaganje vrijedno 4 milijuna dolara kojim se ispravlja Goreova loša slika. INC danas ne bi imao ništa da republikanci iz Senata nisu gurali momčad Clinton - Gore da im da potporu. A savjetnici Georgea W. Busha za vanjsku politiku uključuju i ljude koji su razumjeli i borili se protiv svakog zlonamjernog Sadamovog koraka... (...) Bilo da pobjedi Gore ili Bush, razdoblje politike ograničene strahom trebalo bi doći kraju. Sadamu bi uskoro trebalo uskratiti njegovo najučinkovitije oružje", piše Jim Hoagland.