YU-srpski tisak YU 29.2.SRPSKI TISAK SRBIJABLIC 29. II. 2000.Maske su skinute Slobodan Vučetić, smijenjeni sudac Ustavnoga suda Srbije"(...) Neočekivano, poanta represivne politike režima stigla je iz govora S. Miloševića na Četvrtom
kongresu SPS-a. Iznenađenje je utoliko veće što se za vrijeme svoje predsjedničke funkcije u državi i partiji S. Milošević nikada nije legitimirao kao nosilac ekstremističke i represivne partijske politike. Uvijek su to za njega radili drugi.Otuda i pitanje zašto je upravo sada skinuo masku? Zašto je predsjednik države podijelio građane na patriote (pristaše režima) i na izdajnike (svi ostali)? Zašto je predsjednik jedne partije(SPS) proglasio da u Srbiji oporba ne postoji? I zašto se kao građanin i najviši javni dužnosnik odlučio političke neistomišljenike nazvati izdajnicima, moralnim ništarijama, janjičarima, potplaćenim slabićima, domicilnim ulizicama i kukavicama i ucijenjenim špekulantima?Eksplozija političke i socijalno-gospodarske krize je na pragu, a režim ne raspolaže ni jednim sredstvom za njezino rješenje. Tu,
SRBIJA
BLIC
29. II. 2000.
Maske su skinute
Slobodan Vučetić, smijenjeni sudac Ustavnoga suda Srbije
"(...) Neočekivano, poanta represivne politike režima stigla je iz
govora S. Miloševića na Četvrtom kongresu SPS-a. Iznenađenje je
utoliko veće što se za vrijeme svoje predsjedničke funkcije u
državi i partiji S. Milošević nikada nije legitimirao kao nosilac
ekstremističke i represivne partijske politike. Uvijek su to za
njega radili drugi.
Otuda i pitanje zašto je upravo sada skinuo masku? Zašto je
predsjednik države podijelio građane na patriote (pristaše režima)
i na izdajnike (svi ostali)? Zašto je predsjednik jedne
partije(SPS) proglasio da u Srbiji oporba ne postoji? I zašto se kao
građanin i najviši javni dužnosnik odlučio političke
neistomišljenike nazvati izdajnicima, moralnim ništarijama,
janjičarima, potplaćenim slabićima, domicilnim ulizicama i
kukavicama i ucijenjenim špekulantima?
Eksplozija političke i socijalno-gospodarske krize je na pragu, a
režim ne raspolaže ni jednim sredstvom za njezino rješenje. Tu,
očito leži odgovor za nervozu vlasti i ulazak u politički ring samog
S. Miloševića kao posljednjeg aduta režima.
Udruživanje oporbe oslonjene na političko nezadovoljstvo goleme
većine građana, za režim objektivno znači veliku i neposrednu
opasnost. To prije, što je S. Milošević tako lišen mogućnosti da,
kao često dosad, 'trguje' s pojedinim oporbenim strankama i
uključuje ih u vlast. U novonastaloj situaciji on je, objektivno,
postao talac ekstremističkih koalicijskih partnera koji ga snažno
guraju u pojačavanje represije kao jedine preostale metode
očuvanja vlasti.
Režim nije nikada do sada tako ogoljeno pokazao svoje represivno
lice. Iza njega, nesumnjivo, više ne stoje samo verbalne
prijetnje."