WT 15. V. SAD PLAĆAMO CIJENU CLINTONOVE OSTAVŠTINE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 15. V. 2001. Naplata cijene Clintonove ostavštine "Ponekad se osjećam krivim zbog toga što napadam Billa Clintona. On je čovjek koji je ostvario čudo, krenuvši iz skromne obitelji iz Hopea, država Arkansas i postavši najmoćniji čovjek na svijetu. A to je učinio bez puno pomoći sa strane. Clintona je na noge postavila njegova ekscentrična majka, i iako ga je obožavala, u materijalnom mu smislu nije mogla ponuditi mnogo. Divim se ljudima koji su sami sebe stvorili, a William Jefferson Clinton je upravo takav. No ovdje moje poštovanje prema njemu svršava. Sada svi snosimo posljedice predsjedničkih mandata Billa Clintona, a to nema nikakve veze s njegovim moralnim grijesima, nego s onim političkim. Trenutno smanjenje dohodaka i gospodarsko usporavanje svoje korijene imaju u Clintonovoj posljednjoj godini na predsjedničkom položaju. Za to je vrijeme, okrenuvši se od gospodarstva, veliki dio svog vremena posvetio sakupljanju novca za sebe samog ('the Clinton Library'), senatorsku kampanju svoje supruge i Demokratsku stranku. Potaknut Alom Goreom, Clinton je počeo putovati ne da bi poslao političku poruku nego da zgrabi lovu. Njegova su putovanja postala ogromni sajam na kojem je prodavao svoje vrijeme i prisutnost za velike novce. Clinton je postao opsjednut ostvarivanjem mirovnog sporazuma između Izraelaca i Palestinaca. Do ovog, naravno, nije došlo. Mržnja i nasilje samo su se povećali, kao što to danas možemo vidjeti svakoga dana. Kako je pažnja predsjednika bila usmjerena na druge stvari, Alan Greenspan i njegova vesela družina neobjašnjivo su bili škrti kada je u pitanju bila zaliha američkog novca(...). Na Federalnu pričuvu nije vršen politički pritisak da smanji kamate, jer Clinton na ovo nije obraćao gotovo nikakvu pažnju. Tako je u prosincu, kada je Greenspan još uvijek odbijao smanjiti kamate, gospodarska brana pukla a nabujala rijeka smanjenih dohodaka preplavila tržište dionicama. Loše gospodarske vijesti pogoršane su činjenicom da Clinton nikada nije imao energetsku politiku i da je dozvolio zemljama 'OPEC'-a da smanje proizvodnju nafte bez ikakvog prigovora. Cijena nafte je enormno porasla, smanjujući tako profite korporacija i osobne dohotke američkih radnika. Clinton je znao da u SAD-u nema dovoljno rafinerija nafte, no nije se potrudio izgraditi nove. Znao je da je američka ovisnost o stranoj nafti veća no ikad prije, no nije poticao potrošače na čuvanje energije(...). Bill Clinton je tratio vrijeme dok je problem nafte i zemnog plina rastao. I konačno, najmoćnija država u zemlji, Kalifornija, jednostavno je ostala bez struje. Tijekom svojih posljednjih dana u Ovalnom uredu, Clinton je potpisao brojne naredbe glede očuvanja okoliša no nikada nikoga nije upozorio o nadolazećoj energetskoj krizi. (...) Obrazovna politika Billa Clintona također je bila katastrofalna. Unatoč ogromnom ulaganju, 60 posto osnovaca iz siromašnih slojeva zemlje jedva da su sposobni čitati. Clinton se zalagao za ulaganje u obrazovanje, no nije se potrudio uvjetovati ulaganja rezultatima koji će uslijediti. Ovo ga je učinilo omiljenim u sindikatima prosvjete ali nije učinio puno za siromašne klince kojima su očajnički potrebni disciplina i standardi učenja. Skupina Amerikanca koja je druga po izloženosti riziku siromašni su umirovljenici. A što je Clinton učinio za njih? Cijene lijekova su najviše do sada. Neki umirovljenici još uvijek putuju u Meksiko i Kanadu po lijekove. No zato su cijene ilegalnih droga niže no ikad. Heroin i kokain na ulicama diljem SAD-a možete nabaviti istog trena kada ih poželite. I to zbog toga što narkotici nastavljaju stizati u zemlju dok Bill Clinton nije uveo apsolutno nikakve učinkovite federalne mjere koje bi smanjile ili opskrbu ili potražnju za drogama. Clintonov sporazum 'NAFTA' s Meksikom omogućio je slobodniji priljev kroz našu južnu granicu. (...) Eto, to vam je Clintonova ostavština i možete ju odnijeti pred kuću Barbare Streisand i ostaviti je na njenom travnjaku. Predsjednik je čitavu jednu godinu potrošio lažući o svojim seksualnim eskapadama i još jednu tražeći od ljudi novac. Ostalih šest je vješto igrao igru(...)", piše Bill O' Riley.