IHT 10. V. AMERIČKI PLAN OBRANE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 10. V. 2001. Američki plan obrane, izgubljen u svemiru, ignorira prave opasnosti "Oni koji kritiziraju raketni plan obrane Bushove administracije trebali bi razumjeti da je ovaj plan tek početak. Raketna obrana, koju sada predstavljaju kao skromniji sistem koji bi zaštitu mogao pružiti i saveznicima, prvi je korak u ambicioznom programu kojim bi se promijenila osnovna struktura i misije u američkim vojnim snagama. Sam raketni sistem bio bi proširen i postao verzija postojećeg sistema globalnog optičkog i elektronskog nadgledanja SAD-a s bazom uglavnom u svemiru. Sateliti bi, navodno, 'vidjeli' svaku prijetnju, automatizirali obrambene reakcije i vodili ofenzivne akcije. Sistem nadgledanja, naravno, mora imati vlastitu obranu. A nedugo nakon što je George W. Bush stupio na dužnost, službeni odbor preporučio je stvaranje nove svemirske obrambene sile, ili kao neovisne vojne strukture ili pod kontrolom zračne obrane. Njegova odgovornost bila bi pripremati mogući rat satelita, koji bi za cilj imao skrenuti pažnju neprijatelja istovremeno štiteći sposobnost SAD-a da 'vidi'. Planirana raketna obrana bila bi izgrađena oko postojećeg obrambenog sistema i koristila tehnologije koje su razvijene u neuspjelom projektu 'Rat zvijezda'. Tehnologija bi bila ojačana budućom industrijom proizvodnje oružja, zahvaljujući velikim ulaganjima koja se sada planiraju. Ofenzivni element u ovom 'sistemu sistema' bio bi izgrađen prema novom kriteriju automatzacije kako bi se proizvelo oružje koje bi kontrolirali sateliti a koje bi djelovalo na zemlji(...). Ne bi bilo potrebe za stranim bazama. Američko vojno planiranje od Vijetnama, i svakako od fijaska u Somaliji, koji je izazvao tzv. Powellovu doktrinu, nastojalo je okončati slanje američkih vojnika u misije u inozemstvo koje nisu strogo povezane s ciljem same misije i sa strategijom izlaska. Ova doktrina dovela je do neviđene, čak i nadrealne situacije u kojoj je osnovna misija vojnih sila SAD-a zaštititi njih same od bilo kakve štete. Jedan od rezultata ovakve politike jest činjenica da je na Kosovo NATO poslao britanske, talijanske i francuske sile u američki sektor jer Amerikancima nije dozvoljeno provoditi opasne ophodnje koje su nužne kako bi se spriječilo da albanski gerilci maltretiraju Makedoniju i Srbiju. Nova strategija Pentagona riješila bi problem rizika automatiziranjem rata. Ovo bi, pak, značilo povlačenje sila SAD-a iz svih situacija u kojima bi mogli biti izloženi opasnosti. Tako su Bushova administracija i Pentagon izvršili pritisak na europske saveznike da preuzmu odgovornost za Balkan kako bi se vojnici SAD-a mogli povući. Ovaj primjer ilustrira zbog čega je nova strategija SAD-a opasna: pretpostavlja da će se suočiti samo s onim problemima za koje je programirana rješavati ih. Sukobi kao što su oni na Balkanu ili u Africi su isključeni. Pa ipak, takovi sukobi u pravom se životu događaju, a plan strategije implicira da će se njih ignorirati ili će takvi problemi biti rješavani loše. Svi znaju da će prijetnja interesima SAD-a biti, prijetnja za koje nema automatiziranih ili rješenja bez rizika. Vojne sile mogu biti izložene riziku i od njih se zahtijevaju žrtve. Međutim, nova strategija izaziva kriva očekivanja glede odgovornosti vojnih profesionalaca. Sistem vojne obrane/ napadanja kojim bi se vršila univerzalna nadgledanja kao i antiseptičke intervencije koje bi koristile oružje bez ljudi djeluje kao da je zamišljen po ugledu na Hollywood. Problem kojim se bavi odražava prijetnju koju predstavlja za druge. Ovo je rat koji je zamišljen kao invazija iz svemira. Zbog ovoga, takav će sistem gotovo sigurno biti neodoljiv Kongresu, kao i biračima- ma koju cijenu za njega trebalo platiti", piše William Pfaff za "The Los Angeles Times" a prenosi list.