IHT 8. V. EUROPSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA POLITICI AMERIČKOGA PREDSJEDNIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 8. V. 2001. Arogantan ili skroman? Bush nailazi na neprijateljstvo Europljana "Prije no što je postao predsjednikom, djelovalo je da je George W. Bush akutno svjestan potrebe da zemlja koja je moćna kao što je to SAD iskaže suzdržanost. 'Ako budemo arogantna zemlja, bit ćemo im odbojni', kazao je. 'Ako smo skromna, no snažna zemlja, zaželjet će nam dobrodošlicu.' Ove su riječi, izgleda, zaboravljene. Bujica neprijateljski intoniranih članaka u Europi pozdravila je Busheva prva tri mjeseca u predsjedničkom uredu. Njihova je glavna tema arogancija onoga što je njemački tjednik 'Der Spiegel' nazvao 'režućim, odvratnim Amerikancima.' Na svojoj je internet stranici muenchenski dnevnik 'Sueddeutche Zeitung' naveo sedam članaka koji odražavaju teme Bushovih prvih 100 dana na predsjedničkoj dužnosti. A oni dobrim dijelom odražavaju raširene europske stavove. Naslovi uključuju: 'Prodavanje oružja Tajvanu: Bush se baca na Pacifik' 'Sjeverna Koreja: Bush iritira Azijce' 'Svjetski sud: SAD ne daje potporu' 'Irak: bombardiranje umjesto diplomacije' 'Sporazum za okoliš: SAD odbacuje protokol iz Kyota' Nema sumnje da se iritiranost glede tih i drugih pitanja nalazi iza prošlotjednog glasovanja kojim je SAD po prvi puta izbačen iz UN-ovog Odbora za ljudska prava, dok su za članice izabrane zemlje kao što su Alžir i Libija. U svom govoru koji je u nedjelju održao u Berlinu, Richard Holbrooke, bivši glavni delegat SAD-a pri UN-u, vanjsku politiku administracije opisao je kao 'netaktičnu', a njen stav prema pitanjima okoliša kao 'katastrofalan'. Ipak, istakao je kako se Bushova ekipa još uvijek oblikuje a kako tranzicije uvijek prate i poteškoće. Jasno je da je Bushov prethodnik imao poteškoća. U svojoj sadašnjoj iritiranosti, europski su dužnosnici , izgleda, zaboravili da ih je predsjednik čiji odlazak sada, izgleda, oplakuju- Bill Clinton- razbjesnio tijekom svoje prve godine na predsjedničkoj dužnosti upravo zbog toga što je djelovalo kako slabo mari za Europu, dršćući zbog Bosne i dugo odlažući svoj prvi posjet. Ti isti dužnosnici, posebice oni francuski, također su, izgleda, skloni previđati činjenicu da je nelagoda ili iritacija zbog raširenosti posthladnoratovske američke moći- vojne, političke, gospodarske i kulturološke- već neko vrijeme izuzetno velika. Dosta prije Bushovog dolaska u Ovalni ured, Francuska je SAD počela nazivati 'hipersilom'. Druge zemlje, od Rusije do Kine također su isticale potrebu za 'protutežom' moći SAD-a. U ovom smislu, bilo kakvi krivi koraci republikanske administracije pružali su streljivo za pušku koja je već djelomice puna. No ono što djeluje kao Bushova neosjetljivost na europske probleme glede najrazličitijih pitanja- nikada nije posjetio ni London ni Pariz ni Berlin- jasno je otvorila put sezoni napadanja Amerike. Slaveći broj glasova- 52 od mogućih 53- koje je dobila Francuska prilikom biranja za članstvo pri UN-ovom Odboru za ljudska prava, Jean- David Levitte, francuski veleposlanik pri UN-u, uspjeh svoje zemlje pripisao je francuskoj vanjskoj politici koja je 'zasnovana na dijalogu i poštivanju'. Poruka je jasna: neugodno ignoriranje SAD-a moglo bi se pripisati onome što izgleda kao nedostatak 'dijaloga i poštivanja' u pristupu Bushove administracije vanjskom svijetu. Razdragani zbog nelagode SAD-a u svezi s glasovanjem, Kinezi su koristili slične riječi kao Francuzi. Izbacivanje SAD-a iz Odbora, prema mišljenju Kineza, pokazalo je kako SAD 'potkopavaju atmosferu prikladnu za dijalog.' Došlo je vrijeme da SAD 'uđu u dijalog na jednakoj razini s drugim zemljama, bile one bogate ili siromašne' i da prestanu koristiti 'pitanja ljudskih prava kao sredstvo kojim ostvaruju svoju politiku moći i hegemonizma', kazala je Kina. Upute iz Kine glede ljudskih prava sigurno će, izgleda, potaknuti čuđenje u Washingtonu kao i francuski komentari glede diplomacije. Ipak, nema sumnje da je stav Busha, koji je općenito skloniji sukobljavanju, glede Kine i Rusije, njegovo naizgled sporo shvaćanje toga koliko je okoliš bitan za Europljane, i njegovo mlako podržavanje južnokorejske politike usmjerene na poboljšavanje odnošaja sa Sjeverom, ojačao europski utisak da je SAD sila koja je sklonija više nego ikada prije pregaziti svoje saveznike. Kada je Michael Steiner, glavni diplomatski pomoćnik njemačkog kancelara Gerharda Schroedera, posjetio Washington početkom ove godine, bio je iznenađen kada mu je savjetnica za nacionalnu sigurnost, Condoleezza Rice, kazala kako mora biti svjestan toga da je jedini način učinkovitog ophođenja s Rusima taj da se s njima bude čvrst. Ovo je bio jedan sitni primjer toga kako je Bushova administracija daleko od razmišljanja Europske Unije koja je nije sklona ponovno stvarati napetosti u Europi i koja je općenito zaokupljenija kvalitetom hrane i okolišem nego mogućim sigurnosnim prijetnjama iz Moskve ili Sjeverne Koreje. No Karl Kaiser, njemački analitičar vanjske politike, kazao je kako smatra da svijest o tim razlikama u Bushovoj administraciji raste, i smatra upitnim postoji li pravog opravdanja za europsku zabrinutost. Istaknuo je kako je Bushov nedavno održani politički govor glede mogućeg raketnog štita bio obilježen izuzetnom osjetljivosti na brige saveznika i Rusa. Antiraketni projekt, nastavlja Kaiser, više nije 'nacionalni', za cilj ima pomoći svim prijateljskim zemljama; bit će izgrađen tek nakon opsežnog savjetovanja. 'Ovim se govorom Bush jasno odijelio od republikanskog desnog krila i označio povratak srednjoj struji multilateralizma", kazao je Kaiser. Koliko će daleko takav 'povratak' otići, tek treba vidjeti; struje unilateralizma su, izgleda, daleko jače u ovoj administraciji nego u kojoj drugoj prije ove. Ipak, izgleda jasno da je govor odražavao brigu Powellovog State Departmenta- jedinog ureda Busheve administracije koji je bio pošteđen kritika koje su u Europi rezervirane za Pentagon i Bijelu Kuću. (...) Oživljavanje nekih hladnoratovskh fraza pod Bushom kao i jasnija slika druge Amerike, usmjerenije na samu sebe, Amerike koja prihvaća smrtnu kaznu, šokirala je mnoge van zemlje. Britanski je 'The Guardian' prije par dana opisao stav SAD-a glede smrtne kazne kao 'moralno neodrživ'. Naravno, ovaj stav se može nazvati na razne načine, no on svakako nije 'neodrživ' isto kao što prošlost SAD-a glede ljudskih prava možda nije bez mrlja no teško da se može usporediti s onim što je radio Alžir. No, ovo nije poanta. Činjenica je da je Bush uspio dokazati vlastitu teoriju o tome kako arogancija izaziva odbojnost prema zemlji koja je, dugo prije njegovog dolaska, već bila najočitija i najprikladnija meta", piše Roger Cohen za The New York Times Service a prenosi list.