IHT 30. IV. O RAKETNOM ŠTITU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 30. IV. 2001. Jednostrano povlačenje iz sporazuma ABM loša je zamisao "Ovoga utorka očekuje se da će George W. Bush otkriti svoje planove oko budućnosti nuklearnog oružja i uloge raketne obrane. Ključno pitanje bit će kako će predložiti rješavanje pitanja koje je duboko podijelilo Washington i njegove europske saveznike: hoće li zatražiti od Rusije da se složi glede modificiranja 'Sporazuma o zabrani proturaketnih sustava' (ABM) iz 1972. godine ili će ga jednostavno odbaciti. Dužnosnici administracije mjesecima sporazum ABM pogrdno nazivaju 'hladnoratovskom relikvijom'. Tvrde kako, s obzirom na to da Sovjetski Savez više ne postoji, zabrana nacionalnih raketnih štitova više nema smisla. Braneći razvoj novih tehnologija, sporazum sprječava Ameriku da se suprotstavi novim raketnim prijetnjama nepredvidivih režima. Administracija ima dobrih razloga da pokuša modificirati, čak i zamijeniti sporazum ABM. Ograničena nacionalna raketna obrana koja bi za cilj imala obranu od razbojničkih zemalja ima smisla ako se može realizirati tako da bude učinkovita. No jednostrano povlačenje, koje je najavljeno prije no što je Washington dokazao kako može izgraditi učinkovitu obranu i bez ikakvog pokušaja da se Moskva potakne na ozbiljne pregovore, ozbiljno bi naštetilo američkim interesima u inozemstvu. Ugrozilo bi i nastojanja da se zadrži politička podrška raketnoj obrani u SAD-u. Jednostrano povlačenje bilo bi vanjskopolitička katastrofa. Rusija bi reagirala odbacivanjem svojih obveza prema 'Sporazumu START-2', odnosno ne bi smanjila svoje nuklearno oružje i odložila bi bilateralne programe s ciljem osiguravanja i uništavanja svog zastarjelog nuklearnog arsenala. Više od 5.000 strateških nuklearnih bojevih glava još uvijek predstavlja najveću prijetnju zapadnoj sigurnosti, a mogućnost da bi teroristi mogli ukrasti rusko nuklearno oružje još uvijek predstavlja ozbiljan problem. Prijatelji i saveznici Amerike na povlačenje iz sporazuma reagirali bi s užasom. Nakon odbitka Sporazuma o zabrani opsežnih ispitivanja (Comprehensive Test Ban Treaty) od strane Senata (...) i Bushovog odbacivanja Protokola iz Kyota, unilateralno povlačenje iz sporazuma AMB smatralo bi se definitivnim dokazom da je SAD postao razbojnička supersila koja smatra da se nalazi iznad zakona. Udaljavanje od saveznika na ovaj način dodatno bi zakompliciralo bilo kakva nastojanja izgradnje raketne obrane. Britanija i Danska mogle bi odbiti omogućiti Pentagonu da usavrši radare koji se nalaze na njihovom teritoriju, a koji su ključni za proturaketnu obranu. Šteta bi mogla biti daleko veća. Saveznici bi mogli postati mnogo manje skloni popuštanju Washingtonu glede pitanja od ključne važnosti jer bi vjerovali kako on više ne namjerava uzvratiti uslugu. Unilateralno povlačenje potaklo bi političku raspru kod kuće koja bi rezultirala nastankom jaza među podijeljenim stranama. Članovi Kongresa koji bi se protivili planovima administracije za raketnu obranu unilateralnim povlačenjem na svojoj bi strani imali podršku javnosti. Ankete su pokazale kako je podrška raketnoj obrani usko povezana s troškovima njene realizacije. Kada Amerikance pitaju da li podržavaju raketnu obranu općenito, samo jedan od troje odgovara negativno. No kada ih se pita podržavaju li ju ako ona ugrožava smanjenje oružja na ruskoj strani, samo jedan od troje odgovara potvrdno. Zbog čega bi Bushova administracija bila spremna izložiti se tim rizicima? Riječju, zbog ideologije. Skoro svi viši dužnosnici svoje su karijere posvetili napadanju sporazuma ABM. Ovoga puta, za razliku od vremena Reaganove i administracije prvog Busha, možda neće propustiti priliku kako bi ju zaboravili jednom zauvijek. Problem dodatno komplicira kriva diplomatska procjena. Ključni saveznici odbacili su svoju oštru javnu kritiku glede raketne obrane nakon što je Bush izabran za predsjednika smatrajući kako će im manje agresivan pristup omogućiti da utječu na politiku koju smatraju nepotrebnom i ne baš mudrom. Administracija je, izgleda, njihovu tišinu glede ovog pitanja shvatila kao odobravanje. Nije prekasno da Bush izmijeni smjer svoje politike u ovom pitanju. Umjesto da odbaci sporazum ABM, trebao bi pojasniti kako će se SAD pridržavati njegovih ograničenja ako Moskva pristane na ozbiljne pregovore glede potrebnih modifikacija, ili čak i obostrano prihvatljive zamjene koja bi omogućila realizaciju ograničene raketne obrane", pišu Ivo H. Daalder i James M. Lindsay.