WASHINGTON TIMES 11. V. 2001. MAKEDONIJA NA RUBU

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 11. V. 2001. Makedonija na rubu "Politički analitičari već više od deset godina upozoravaju da bi oružani sukobi u Makedoniji mogli potaknuti rapidno širenje balkanskog sukoba uvlačenjem u sukob nekoliko susjednih država. Kako se Makedonija nalazi na rubu civilnog rata, noćna je mora još uvijek opasno blizu. Ustrajni napadi albanskih gerilaca duž makedonske granice za cilj imaju potaknuti brutalni vladin napad na civile koji će, pak, trajno podijeliti dvije etničke zajednice. Ekstremistički čelnici tada se mogu početi predstavljati kao osloboditelji koji traže diobu Makedonije nalik na diobu koja je provedena u Bosni. Makedonska vlada u Skopju mogla bi krenuti upravo u ovom smjeru dok je Europska Unija 'bijesna' zbog čitave situacije no djeluje bespomoćno kada je u pitanju intervencija s ciljem spašavanja krhke države. Albanci u Makedoniji imaju pravih razloga da se žale na vladu, no pribjegavanje oružju i napadi na snage sigurnosti ne mogu biti opravdani(...). Međutim, oni koji sada demoniziraju Albance općenito moraju zapamtiti da se radi o maloj skupini militarista i ratnika koji stoje iza Oslobodilačke vojske Kosova. Velika većina stanovništva mogla bi jednostavno postati nevinim žrtvama eskalirajućih borbi. Novoutemeljena vlada nacionalnog jedinstva, koja obuhvaća sve najveće makedonske i albanske stranke, mogla bi biti posljednja nada za mir, čije su šanse za opstanak svakim danom sve manje. Iako je predsjednik Boris Trajkovski poduzeo neke korake s ciljem integriranja Albanaca u razne državne institucije, većina još uvijek osjeća da ne sudjeluje u donošenju odluka. Mnogi Albanci smatraju se građanima drugog reda, a s obzirom na činjenicu da je broj mladih Albanaca sa zanemarivim gospodarskim mogućnostima velik, oružana pobuna može djelovati privlačno. S druge strane, Slaveni Makedonci ističu kako općenito nepovoljne gospodarske prilike utječu na sve građane bez obzira na etničku pripadnost ili vjeru i kako Albanci nisu izdvojeni kako bi ih se diskriminiralo. Slaveni Makedonci boje se i toga da bi bilo kakvi daljnji ustupci albanskoj zajednici izazvali mnogo veće zahtjeve za federalizaciju države i eventualnu separaciju. Dakle, vlada se nalazi u nezgodnoj dilemi: Albanski ili Makedonski nacionalizam. Mlaka reakcija na gerilce mogla bi ju udaljiti od slavenske populacije i dovesti do njenog pada. No prejaka reakcija mogla bi ju udaljiti od njenih albanskih saveznika u vladi i također dovesti do kolapsa. Da bi pokušalo postići održivu ravnotežu, Skopje mora odvojiti ekstremiste od neutralnih Albanaca i izbjeći ciljati civile granatiranjem sela (...). Hitno treba pomoć komandosa, stručnjaka za borbu protiv pobunjenika, koje bi mogao poslati NATO, kako bi se uklonilo nekoliko desetaka tvrdokornih radikala. No iznad svega, treba poduzeti hrabru incijativu, kako bi došlo do novog nacionalnog sporazuma između makedonskih i albanskih čelnika, koji će potkopati potencijalnu bazu podrške za gerilce. Ovo mora uključivati i simbolične korake kao što su ustavne promjene i praktične mjere, kako bi se osiguralo opsežnije sudjelovanje Albanaca u svim državnim organima. A da bi takva politika bila uspješna, mora biti potpomognuta američkim posredovanjem na visokoj razini(...). Ako sukob eskalira, makedonski susjedi će vrlo vjerojatno biti uvučeni u krizu bez obzira na njihove želje i prigovore. Dok Grčka može nastojati stvoriti tampon- zonu kako bi pokušala zaštititi svoju sjevernu granicu, Bugarska i Albanija biti će pod velikim pritiskom da spriječe milicije da djeluju na njihovom teritoriju. U međuvremenu, srbijanska vlada može ponuditi svoju vojsku kako bi pomogla Makedoncima u borbi protiv gerilaca, što će možda biti teško odbiti ako NATO ne reagira prikladno. Najveće koristi od takvog nereda na Balkanu imat će Moskva. Rusiju su tijekom minulog desetljeća iz regije izgurali pro- zapadna usmjerenost većine vlada i vojne akcije NATO-a na Kosovu i u Bosni. Pod predsjednikom Vladimirom Putinom, Kremlj nastoji ponovno uspostaviti svoj utjecaj u regiji, ne vojnom silom nego pomoću interesa svojih oligarha i zločinačkih organizacija i pomoću pokušaja da izgradi zajedničku frontu protiv navodnih islamskih, albanskih i američkih prijetnji. Putin i društvo namjeravaju izgurati NATO s Balkana iskorištavajući nestabilnost i kaos i diskvalificirajući balkanske zemlje iz užeg izbora za članstvo u NATO-u. Umor Balkanom u Washingtonu i Bruxellesu idu direktno na ruku Moskvi kako se Amerika želi osloboditi ove obveze dok Europska Unija ne posjeduje vjerodostojnu sigurnosnu politiku koja bi imala ikakve težine. Prijetnja u jugoistočnoj Europi nije isto što i prijetnja od 'Velike Albanije', kao što to spekuliraju neki kratkovidni političari. Istinska opasnost jest u većem kaosu i nestabilnosti koji će Balkan pretvoriti u trajnu sivu zonu koja stvara ozbiljne sigurnosne probleme za sve okolne regije. Ako bude dozvoljeno da Makedonija bude uvučena u civilni rat (...) zbog nedostatka odlučnosti Zapada u borbi protiv gerilaca i zbog oklijevanja kada je u pitanju vršenje pritiska za stvaranje novog višeetničkog sporazuma u Skopju, nitko ne bi smio biti iznenađen ako zločinci i gerilci prevladaju, a ruski nacionalizam trijumfira. Ovo će pomoći organiziranju slijedećeg sukobljavanja s principima europske sigurnosti i širenja", piše Janusz Bugajski.