US-KRIZA- PB, PD, PN, PI, PR, PG, TO, TR-Obrana-Diplomacija-Strana pomoć-Ratovi NEW YORK TIMES 3. V. PROTURAKETNA OBRANA SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES3. V. 2001.Prijateljsko odvraćanje"Godine 1969. SAD je odlučio izgraditi
raketnu obranu koja bi rušila sovjetske nuklearne rakete. Autori Nixonovih govora smislili su ime koje budi povjerenje: 'the Safeguard system' (Zaštitni sustav). Nažalost, 'Safeguard' je bilo i ime sapuna koji je baš nekako u to vrijeme postajao popularan. Unatoč podsmjehu protivnika koji su se rugali Nixonovom planu, razvoj sustava 'nabojem na naboj' je počeo. No kada je postalo očito da bi stotine sovjetskih raketa koje bi bile lansirane simultano nadjačale proturaketnu obranu, 'Safeguard' je odbačen. Stratezi na obje strane su, međutim, pretpostavili da bi znanstvenici jednoga dana mogli smisliti način na koji bi se lansirane rakete mogle srušiti. Ovo je dovelo do sporazuma iz 1972. godine, pod nazivom 'ABM', koji bi takvu obranu ograničavao na jedno lokalno polje u SAD-u i jedno u Sovjetskom Savezu. Dvije supersile utvrdile su kako je najbolja zaštita od tisuća raketa nepostojanje nacionalne raketne obrane, tako da je svaka od strana
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
3. V. 2001.
Prijateljsko odvraćanje
"Godine 1969. SAD je odlučio izgraditi raketnu obranu koja bi
rušila sovjetske nuklearne rakete. Autori Nixonovih govora
smislili su ime koje budi povjerenje: 'the Safeguard system'
(Zaštitni sustav).
Nažalost, 'Safeguard' je bilo i ime sapuna koji je baš nekako u to
vrijeme postajao popularan. Unatoč podsmjehu protivnika koji su se
rugali Nixonovom planu, razvoj sustava 'nabojem na naboj' je počeo.
No kada je postalo očito da bi stotine sovjetskih raketa koje bi
bile lansirane simultano nadjačale proturaketnu obranu,
'Safeguard' je odbačen.
Stratezi na obje strane su, međutim, pretpostavili da bi
znanstvenici jednoga dana mogli smisliti način na koji bi se
lansirane rakete mogle srušiti. Ovo je dovelo do sporazuma iz 1972.
godine, pod nazivom 'ABM', koji bi takvu obranu ograničavao na
jedno lokalno polje u SAD-u i jedno u Sovjetskom Savezu. Dvije
supersile utvrdile su kako je najbolja zaštita od tisuća raketa
nepostojanje nacionalne raketne obrane, tako da je svaka od strana
sigurna u to da bi napad doveo do obostranog uništenja.
Prošla su tri desetljeća a sukob supersila je okončan. Prijetnja
tisuća sovjetskih raketa, protiv kojih bi obrana bila beskorisna,
više ne postoji. Potencijalna opasnost sada prijeti od
razbojničkih država ili terorista, koji su u stanju lansirati tek
nekolicinu raketa, protiv čega bi ograničena obrana tipa
'Safeguard' bila djelotvorna.
Pa zašto ga onda ne izgradimo? Što nas sprječava da potrošimo 2
posto našeg proračuna za obranu na obranu od najveće opasnosti koja
nam prijeti? Zbog čega bismo omogućili nekom diktatorčiću, koji ne
brine zbog odmazde, da američki grad drži taocem?
Na ovo postoje tri odgovora. Prvo, najbolji među tehnolozima
priznaju kako je pogoditi metak metkom složena stvar(...).
Vremenom, nakon skupih ispitivanja i pogrešaka, nova će obrana
zasigurno nadići staru, kao što to uvijek biva. Ovo nije raketna
znanost (istini za volju, u raketnoj smo znanosti najbolji).
Drugi razlog zbog kojega nemamo obrane od malih raketnih arsenala
iz Iraka, Irana i Sjeverne Koreje ili drugih terorista bio je taj
što se nismo oslobodili ropstva. Iako se prijetnja promijenila,
bivša administracija nije željela razmišljati i djelovati u skladu
s novim okolnostima, i problem je ostavila novom predsjedniku.
No ključni je razlog bio strah od onoga što će ljudi kazati. Rusija,
nastojeći dobiti koncesiju kojom bi se broj naših napadačkih raketa
smanjio na razinu s kojom se Moskva može natjecati, pravi se da bi
naša obrana predstavljala prijetnju. Europa koja se već dugo
vremena nalazi pod kišobranom naše strateške vojne sile, brine da
bi Amerika koja bi bila u potpunosti sigurna nju ostavila
izloženom. (...)
Peking optužuje Busha da 'potiče utrku oružja', no istina je
suprotna: kada Sadam Husein bude vidio kako gradimo raketnu obranu,
bit će manje sklon trošiti energiju na izgradnju raketa koje se mogu
srušiti(...).
Bush se natjecao za predsjednika obećavajući da će izgraditi
raketnu obranu. Ako to bude potrebno, kazao je, iskoristit će naše
pravo, prema starom sporazumu 'ABM', da se iz njega povučemo.
Njegovo se obećanje ovoga tjedna i ispunilo. Nije ni čudo. Njegova
je politika bila sasvim predvidiva.
Od nas i naših saveznika je zatražio da 'ponovno razmislimo o
nezamislivom', ponavljajući frazu stratega Hermana Kahna iz 1959.
godine. Bushovo 'ponovno razmišljanje' bilo je upakirano u
prikladno pomirljive rečenice, i možemo očekivati savjetodavni
unilateralizam, no kocka je bačena: sporazum ABM bit će ili
prekrojen ili ćemo se iz njega povući i odlučiti za manje formalni
'okvir' kako bismo se suprotstavili razbojničkim zemljama.
Što sa svemirom? Iako je predsjednik govorio samo o obrani s bazom
na zemlji i moru, njegovo kao usputno spominjanje 'naprednih
senzora' za presretanje raketa, 'posebno u fazi lansiranja' bio je
signal da restrikcije glede obrane sa bazom u svemiru više ne
vrijede.
Kako svjetski čelnici budu shvaćali da imaju posla s ozbiljnim
čovjekom, svoju će politiku prilagoditi kako bi pomogli izgradnju
zajedničke obrane", stoji u uvodniku lista.