WT 25. IV. AMERIČKA KASPIJSKA PRILIKA I POLITIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 25. IV. 2001. Kaspijska prigoda "Kako se do točno određenoga nadnevka trebalo riješiti prevelike razlike, Summit na Kaspijskom moru, na kojem su trebali sudjelovati šefovi pet država prošlog je tjedna otkazan. Rusija, dominantna sila, nije bila sigurna u rezultat, dok su okolne zemlje, Kazahstan, Turkmenistan, Azerbeidžan i posebice Iran, imali vlastite planove. No ovo odlaganje sastanka do jeseni moglo bi pomoći SAD-u jer predstavlja izvanrednu priliku za izgradnju strukture američkog saveza za 21. stoljeće(...). Kaspijska regija je važna jer je možda i najveći bazen nafte na planetu. Samo Kazahstan drugi je odmah iza Saudijske Arabije. Iran je od ključne važnosti. Kako je Irak dugo vremena bio fiksacija vanjske politike SAD-a, često se zaboravlja (osim u Izraelu) da je Iran četiri puta moćniji i da predstavlja pravu prijetnju regiji. Navodi se kako je najvjerojatnije da upravo on ima nuklearne rakete i da je jedan od samo četiri zemlje koje predstavljaju prijetnju američkim strateškim komunikacijama. Problem je u tome što Iran želi nuklearnu Rusiju pretvoriti u svog saveznika protiv 'Velikog Sotone'. Na sastanku na vrhu održanom u ožujku, Mohamed Katami i Vladimir Putin potpisali su novi dugoročni pakt o suradnji, ugovor o trgovini oružjem, trgovački sporazum i plan za iranski nuklearni reaktor. Odnedavno agresivne Kina i Indija, druga najveća zemlja, također nagovaraju Rusiju na stvaranje svjetske koalicije protiv američke 'hegemonije'. Trgovina oružjem između Rusije s Iranom, Kinom i Irakom, da se strateško partnerstvo ni ne spominje, za interese SAD-a bila bi katastrofa. Dobre su vijesti da Rusija, za razliku od Kine, želi savez sa Zapadom, kako je to 'viši europski ministar obrane' povjerio Arnaudu de Borchgraveu, uredniku 'The Washngton Times'-a. Kada je Putin iznio svoj prijedlog o europskom raketnom štitu, potpredsjednik Odbora za obranu u Dumi, Andrej Arbatov, tužio se kako ovo znači da se Rusija odlučila na savez sa 'Zapadom', a 'ne Kinom'. Dopisnik 'The Washington Times'-a, Andrew Borowiec izvijestio je kako je ministarstvo vanjskih poslova Rusije zanijekalo da je pakt s Iranom 'strateški odnos'. Iako su podržale trgovinu oružjem kao nužnu za gospodarski opstanak, moskovske 'Nezavismaja Gazeta' i 'Izvestija' upozorile su kako je Iran suparnik kada je u pitanju kaspijska nafta. A kako se populacija NATO- Europe sve više smanjuje, SAD očajnički treba još saveznika. Loša je vijest ta da politike kojom bi se Rusija odbila od američkih potencijalnih neprijatelja nema. Bushova administracija je frustrirana zbog onoga što je 'The New York Times' nazvao 'javnim ideološkim jazovima' koji postoje između njenih viših dužnosnika. Skupina samoimenovanih (...) konzervativaca javnosti je obznanila kako apelira na stvaranje politike 'idealizma bez iluzija', te da su protiv onoga za što tvrde da je Bushov 'Realpolitik'. Jedan je čelnik Putina čak nazvao 'neprijateljem', jednim od mnogih autokratskih 'ciljeva' koje bi američka moć trebala potkopati. Ako vrijedan cilj za Bushovu administraciju postoji, onda je to okončavanje ovog nerazumnog wilsonijanskog idealizma. Predsjednik George W. Bush bez sumnje je protiv toga, kao što je to pokazala njegova kritika gore navedenog pisma javnosti. Čak je i ministra obrane, Donalda Rumsfelda, 'najtvrdokornijeg' dužnosnika Kabineta, Thomas E. Ricks točno opisao kao 'osobu koja ne samo da ne osjeća nelagodu pri zalaganju za korištenje vojne moći, posebice one zračne, nego je odlučan koristiti i pješaštvo u sklopu otvorenih mirotvornih misija'. Što se Putina tiče, neovisna ruska novinarka, Maša Lipman, točno je zaključila kako 'nije iskazao sklonost diktatorskim krvavim metodama, niti mu je jasna njihova svrha, a nema ni volje ih implementirati. U današnjoj Rusiji, opasnost od nereda i neučinkovitosti vlade vjerojatnija je nego prijetnja od autoritarne vlasti.' Što SAD može učiniti? Obznana State Departmenta prošlog mjeseca kako će poboljšati svoje odnošaje s čečenskim pobunjeničkim snagama nije bila od velike pomoći. 'Apsolutno neprihvatljivo', bio je odgovor Putinovog čelnog pomoćnika, Sergeja Jastržembskog. Ovo je, pak, rezultiralo naknadnim 'pojašnjenjem' glasnogovornika State Departmenta, Richarda Bouchera, da 'sastanak nije bio ništa neobično'. Sigurno je da postoje zajednički interesi koje treba iskoristiti. Putinova lista razbojničkih država uključuje Iran i, prema de Borchgraveu, on je 'uvjeren' da američki neprijatelj Broj jedan, Osama bin Laden, potiče nerede na Balkanu, u kavkaškoj regiji, čak i Čečeniji. Putin je potencijalni saveznik glede pitanja raketne obrane, antiterorističkih operacija, čišćenja nuklearnog otpada i stabliziranja kavkaškog područja i nestabilnog Balkana. SAD bi mogle riješiti cijeli problem prodaje oružja tako da Rusiju učine glavnim američkim opskrbljivačem oružja. Kod Rusije bi dobila mnogo bodova da povuče svoju potporu suparničkom kaspijskom dovodu jer američki interesi mogu biti ostvareni obim rutama. Bushovoj administraciji vrijeme istječe. Umjesto da samo reagira na Kinu, napokon bi mogla krenuti u ofenzivu i izgraditi strukturu trajnog saveza (...). Bilo bi dobro da pripreme za jesenski Summit na kaspijskom moru počnu, prije no što bude stvoren neprijateljski savez, i to zbog toga što smo tu mogućnost zanemarivali' piše Donald Devine.