WASHINGTON TIMES 26. IV. SPORAZUM ABM POD NAPADOM

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 26. IV. 2001. Napadi na ABM sporazum "Još od kada je počeo svoju predsjedničku kampanju, George Bush s pravom je tvrdio kako je 'Sporazum o zabrani proturaketnih sustava' (ABM) iz 1972., koji brani upotrebu svih nacionalnih raketnih obrana, zastario. Njegova je svrha bila ograničavanje nuklearnog natjecanja supersila tijekom hladnog rata, i neprikladan je za svijet u kojem bi Sjeverna Koreja, Iran, Irak i njima slične zemlje uskoro mogle raspolagati raketama dugog dometa koje oružje masovnog uništenja mogu dopremati i do teritorija SAD-a. Međutim, Bushova administracija uskoro bi mogla prihvatiti lijek koji je gori od bolesti. Mogla bi se povući iz tog sporazuma kao potpisnica, tvrdeći kako neće prihvaćati bilo kakva ograničenja raketne obrane. Takav potez ne bi ubrzao ostvarivanje situacije u kojoj bi SAD i njeni saveznici bili zaštićeni od predstojeće raketne prijetnje. Ipak, ovo bi značilo velike strateške troškove (...). Bush je u pravu kada tvrdi da je Sporazum ABM postao glavna prepreka poboljšanju sigurnosti SAD-a. Ne samo da brani realizaciju nacionalne raketne obrane. Brani i realizaciju i ispitivanje mnogih mogućih tehnologija nacionalne raketne obrane. Prijedlog Clintonove administracije za fiksni obrambeni sistem s bazom na zemlji mogao bi biti istražen, razvijen i ispitan bez kršenja sporazuma. Međutim, druge tehnologije koje više obećavaju, posebice raketna obrana koja ruši neprijateljske rakete nedugo nakon lansiranja ne mogu se legalno ni razvijati ni ispitivati. Kao rezultat ovoga, Bushova administracija ima dobrog razloga tražiti ublažavanje sadašnjih odredbi sporazuma i to prilično hitno. Moji kolege demokrati koji bi prigovorili takovoj odluci nove administracije trebali bi zapamtiti da je Bill Clinton bio blizu odluci da se povuče iz (ili bar selektivno prekrši) sporazuma ABM prošle godine. Osim toga, nekoliko dužnosnika Clintonove administracije bilo je među najistaknutijim glasovima koji su pozivali na realiziranje obrane s bazom na zemlji, u zraku ili na brodovima. Logika i tog stava zahtjeva ublažavanje određenih dijelova sporazuma ABM prilično skoro. Međutim, odbacivanje sporazuma u potpunosti bila bi velika greška. Rusi koji shvaćaju da SAD nije neprijateljski raspoložen prema njihovoj zemlji pitanja strateške nuklearne ravnoteže danas mogu smatrati ništa više relevantnima od nauke Marksa i Lenjina. Međutim, ti Rusi su malobrojni(...). Većina ih ima složenije stavove glede SAD-a i ne vjeruje mu u potpunosti. Da Bush obznani umjerena dodatna smanjenja svog raketnog arsenala u sklopu svoje odluke za povlačenje iz ABM-a, ruski nacionalisti, oni s tvrdokornim stavovima i vojni stratezi brinuli bi da je njegov novi plan, zapravo, obnovljeni američki zahtjev za unilateralnom nuklearnom koristi na njihovu štetu. No mogli bismo se zapitati, pa što onda? Čak da se Rusija želi i osvetiti odbacujući sporazume o kontroli oružja, više si ne može priuštiti nuklearno natjecanje sa SAD-om. Nakon protesta iz Moskve, tvrdi se, Rusija bi prihvatila ovaj potez Washingtona jednako kao što je prihvatila ponovno ujedinjenje Njemačke, širenje NATO-a i rat na Kosovu 1999. godine. Možda. No pitanje nuklearnog oružja utječe na ključne sigurnosne interese Rusije mnogo više od događaja na Kosovu ili čak u Njemačkoj. Osim toga, Moskva bi mogla učiniti mnogo više od odlaganja procesa START. Mogla bi odbaciti Nunn- Lugarov program suradnje (...), koji za cilj ima sakupljanje i eliminiranje ruskog nuklearnog materijala koji je zastrašujuće raštrkan. Mnogi Rusi već vjeruju kako su takvi programi zapravo pametan oblik američke špijunaže i pozdravili bi njihovo ukidanje. U slučaju da Nunn- Lugarov program bude odbačen, rizik da bi ruski nuklearni materijali mogli biti ukradeni ili prodani u inozemstvu zasigurno bi porasli. (...) Stoga, ako se SAD uskoro povuče iz sporazuma ABM, usporedo s time bi Moskvi trebao pojasniti još nekoliko stvari: - Slijedećih barem jednu do dvije godine, nastavit ćemo se pokoravati ograničenjima sporazuma ABM osim onih koji priječe istraživanja, razvoj i ispitivanja obrambenih raketnih tehnologija. - Da naša nastojanja glede raketne obrane nisu usredotočena na Rusiju nego na Iran, Sjevernu Koreju, Irak i njima slične. - Da će realizacija američke raketne obrane biti ograničena, možda čak i prema najvišem dopuštenom broju prema sporazumu ABM- 200 presretača, i da smo voljni potpisati novi sporazum koji formalizira takva ograničenja kada se o njima bude moglo pregovarati. - Da ćemo raditi na tehnologijama koje neprijateljske rakete presreću u fazi lansiranja, i to s bazom na tlu, na moru i u zraku. Ti sistemi ne mogu prijetiti ruskim ili kineskim raketama jer ne mogu presretati rakete koje su lansirane iz središta tih velikih zemalja. (...) Uz ovakav pristup, Bush može ostvariti Reaganov san američke obrane i to izbjegavajući naštetiti (...) američkoj sigurnosti na bilo koji način", piše Michael O'Hanlon.