US-CN-supersile-Politika US 1. II CSM - KINA SJEDINJENE DRŽAVETHE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR1. II. 2001.Uspon Kine"Prije kraja mandata Georgea W. Busha, za četiri ili osam godina, Kina može zamijeniti Rusiju u središtu brige vanjske
politike Sjedinjenih Države. Kineska snaga, u svakom smislu, raste. Snaga Rusije pada. Iako još nije supersila. Kina je prava regionalna sila. Rusija više nije ni to.Problem Bushove administracije, i američkog naroda općenito, bit će kako se suočiti s tim kineskim rastom. Mi ne znamo mnogo o tome kako novi predsjednik razmišlja o Kini, ali znamo o čimbenicima koji će mu nametnuti bolne odluke. Najvažnija od tih odluka odnosi se na Tajvan, i protubalističke projektile napravljene za rušenje raketa. (...)Kinezi u Pekingu dosljedno su pokazivali svoju odlučnost za borbu prije nego što se pomire s tajvanskom neovisnošću. Sve od putovanja predsjednika Nixona u Kinu 1972., svi zainteresirani složili su se u pogledu zajedničke politike jedne Kine koja bi obuhvaćala kopno i otok. To dvoje teško može biti različitije. Dogovor je da će se pretvarati kako su jedno.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR
1. II. 2001.
Uspon Kine
"Prije kraja mandata Georgea W. Busha, za četiri ili osam godina,
Kina može zamijeniti Rusiju u središtu brige vanjske politike
Sjedinjenih Države. Kineska snaga, u svakom smislu, raste. Snaga
Rusije pada. Iako još nije supersila. Kina je prava regionalna
sila. Rusija više nije ni to.
Problem Bushove administracije, i američkog naroda općenito, bit
će kako se suočiti s tim kineskim rastom. Mi ne znamo mnogo o tome
kako novi predsjednik razmišlja o Kini, ali znamo o čimbenicima
koji će mu nametnuti bolne odluke. Najvažnija od tih odluka odnosi
se na Tajvan, i protubalističke projektile napravljene za rušenje
raketa. (...)
Kinezi u Pekingu dosljedno su pokazivali svoju odlučnost za borbu
prije nego što se pomire s tajvanskom neovisnošću. Sve od putovanja
predsjednika Nixona u Kinu 1972., svi zainteresirani složili su se
u pogledu zajedničke politike jedne Kine koja bi obuhvaćala kopno i
otok. To dvoje teško može biti različitije. Dogovor je da će se
pretvarati kako su jedno.
To nije potpuno zadovoljavajuće ni za koga, ali je prihvatljivo
svakome, što je znak dobrog diplomatskog ili političkog
kompromisa. Svako djelovanje koje bi narušilo tu osjetljivu
ravnotežu sigurno će uznemiriti i Kineze. To stavlja Sjedinjene
Države u nezgrapan položaj s jednom nogom na svakoj strani.
Antibalistički projektili samo kompliciraju stvari Bushovoj
administraciji. Sjedinjene Države na to gledaju kao na obrambeno
oružje. Kinezi na to gledaju kao na oružje koje bi moglo omogućiti
napad. Iz te perspektive, ABM projektili uklonili bi strah kod
Tajvanaca od kineske osvete protiv tajvanskog napada na kopno.
(...)
Sad dolazi novi ministar obrane Donald H. Rumsfeld kako bi nastavio
projekt za obranu protiv raketa. Rumsfeld je bio predsjednik
kongresnog povjerenstva koje je, kratko vrijeme prije njegove
inauguracije, tražilo otvaranje nekoliko novih ureda za svemirske
ratove. Rumsfeld bi stvorio Nacionalno vijeće za svemir u Bijeloj
Kući i Obrambeno vijeće za svemir u Pentagonu. (...)
Važnost tih preporuka uvelike nadmašuje pozornost koju su u
javnosti dobile. One bi stvorile birokratske interesne skupine za
nastavak ABM pa čak i mnogo problematičnije zamisli o ratovanju u
svemiru u Bijeloj kući, Pentagonu i Kongresu. To je dobro isprobana
tehnika za umetanje kontroverznih ideja u birokraciju stvaranjem
njihovih zagovornika u javnosti i vladi. (...)
Mi svoje odnose s Kinom moramo vagati u odnosu na (1) poticanje
militarizacije svemira i (2) sukob s tajvanskim lobbyjem u
Kongresu. Možemo se nadati znacima da će se, kako sve veća važnost
Kine postaje očitija, sve više članova Kogresa suprotstavljati
lobbyju", piše Pat Holt.