IT-LA STAMPA-16.1.-AM. PREDSJEDNICI I IRAK

ITALIJA LA STAMPA 16. I 2001. Bagdadska nafta između Busha I i Busha II "U jednom od svojih pozdravnih interviewa, objavljenom proteklih dana u 'La Stampi', Madeleine Albright je kazala: 'Saddama Husseina nam je ostavila prijašnja administracija, a mi ga ostavljamo sljedećoj'. 'Prijašnja administracija' bila je ona Busha oca, a 'sljedeća' je ona Busha sina. A to je, dok se sjećamo desete obljetnice početka rata u zaljevu, izvanredna činjenica. Je li Clintonova administracija bila epizoda (sigurno duga i puna) između dva Busha? Hoće li Bush II., što se tiče Iraka, dovršiti posao koji je Bush I. polovično obavio? Zapravo, iako je sin od oca naslijedio razne ključne ljude, od Cheneya do Powella i Condoleezze Rice, nalazimo se pred dvije Amerike i dvije vrlo različite povijesne situacije. Između 1990. i 1991. Bush senior reagirao je na iračku invaziju Kuvajta mobilizacijom velikoga interkontinentalnog saveza pod okriljem UN-a i u ime 'novog svjetskog poretka' koji je trebalo izgraditi na ruševinama berlinskoga zida koji se još pušio. Naravno, bilo je posebnih strateških motiva, političkih i gospodarskih (nafta), no pridruženih viziji ili 'globalnim' snovima: radi čijih se poštivanja, u dobroj mjeri, zaustavilo 'na vratima Bagdada'. Od te vizije ili tog sna sada ostaje prilično malo u Americi koja se suočava s novim stoljećem na platformi čistog pragmatizma, i s 'unilateralističkim' tendencijama. Clinton je godinama gradio 'multilateralistički' i globalistički plan, dok prvi istupi Busha juniora (njegov jučerašnji interview 'New York Timesu', nakon izjave budućeg ministra obrane Rumsfelda u četvrtak u Senatu) daju naslutiti supersilu zaokupljenu poglavito samom sobom. A o tome Europa, posebice, mora početi razmišljati. Vratimo se Iraku deset godina nakon rata u zaljevu: kako bi sin mogao biti doveden u iskušenje da završi djelo svoga oca? Kako se može pokazati potpuni pragmatizam u jednom neriješenom pitanju, koje se činilo i neisplativim? Odlučujućim udarcem, konačnim, u prvoj odgovarajućoj prigodi? Pragmatizam, međutim, ne znači kult sile. Može značiti i fleksibilnost, poštivanje okolnosti. A okolnosti su te da možda u Bagdadu počinje smjena vlasti, dok raste moguća važnost iračke nafte kao 'umiritelja' OPEC-a. Tko zna. Putovi povijesti (i odnosa između očeva i sinova) beskonačni su.", piše Aldo Rizzo.