RDW 8. I. TISAK O URANU

NJEMAČKI RADIO - RDW 8. I. 2001. Pregled tiska List 'Sueddeutsche Zeitung' i danas se bavi aferom koja je izbila u vezi sa takozvanim 'balkanskim sindromom'. List se posebno osvrće na argumente protivnika NATO-ove intervencije na Kosovu. Protivnici rata nastoje da otvaranjem raspre o uranu dokažu dvije stvari. Prvo - ne postoji čisti rat jer su njegove žrtve vidljive. Kao i uvijek najviše su stradali civili na terenu - o kojima je inače posljednjih dana najmanje riječi. Drugo - ovoga puta su i vlastiti vojnici svjesno stavljeni u opasnost. Vojni stručnjaci i cinični konstruktori govore tako da se danas raspolaže gotovo miroljubivim oružjem. Osim toga u prvi plan ponovo izbija i odnos SAD-a prema ostalim saveznicima. Amerikanci se očito nisu mnogo brinuli za zdravlje svojih, a kamoli za zdravlje vojnika drugih članica NATO-a. Ovaj politički dio rasprave o uranu je vrlo opasan jer se temelji na tome da je balkanski sindrom potvrđena činjenica. Ukoliko se odista bez ikakve sumnje utvrdi da postoji opasnost po vojnike i stanovništvo, streljivo obogaćeno uranom mora se zabraniti. Ako Amerikanci i dalje žele voditi ratove s takvim streljivom, onda ih mogu voditi bez Europljana. Sigurnosno političke posljedice takve odluke bile bi nesagledive. U svakom slučaju ova tema ne bi smjela prerasti u histeriju. Posebice se ne bi smjelo dopustiti da se time dokazuje da je vojna intervencija u Jugoslaviji bila pogreška, piše 'Sueddeutsche Zeitung'. List 'Frankfurter Rundschau' drži da je takozvani 'balkanski sindrom' povod za dublju analizu odnosa unutar članica NATO-a i da je savez nakon ovoga samo na gubitku. Kakav je to vojni savez u kojem većina članica stalno od jedne supersile mora tražiti dodatna objašnjenja? I zašto je trebalo da dođe do toga da se Europljani svog dijela odgovornosti za intervenciju na Kosovu sjete tek nakon što su od leukemije oboljeli vojnici članica NATO-a? Tako je skandal oko streljiva s uranom postao očiti primjer funkcioniranja članica NATO-vih operacija. Amerikanci bombardiraju, a Europljani im čuvaju leđa. I tek kada Amerikanci pretjeraju u pokušajima dostizanja određenih ciljeva, Europljani se sjete da nešto mogu i kritizirati. To ide na štetu civila, vojnika, pa na kraju krajeva i samih članica NATO-a, piše 'Frankfurter Rundschau'. 'Fraenkische Tag' iz Bamberga kritički promatra ponašanje NATO-a i zaključuje da je prljava bajka o čistom ratu dobila i nastavak. Iz Bosne i Kosova su se poraženi povukli, ali sada umiru i osloboditelji i oslobođeni. Raste broj onih koji misle kako su Sjedinjene Američke Države na Balkanu uporabom spornog streljiva provele nove vojno-tehničke testove, u koje spadaju i bacanje kazetnih bombi ili non-stop letovi suvremenih bombardera iz Amerike i nazad. Europski ministri brane sada se žale kako o svemu nisu ništa znali, ali moraju isto tako priznati da su zakazali što se tiče kontrole zbivanja u zadnjim ratovima, zaključuje 'Fraenkische Tag'. Kritici se pridružuje i bonnski 'General Anzeiger' koji piše da je u Njemačkoj predugo trajalo dok odgovorne osobe konačno nisu reagirale na vijesti o streljivu s osiromašenim uranom. Kada je trebalo braniti zračne napada na Jugoslaviju, sve je nekako bilo užurbanije. A sada ministar obrane Scharping i njegov kolega u Ministarstvu vanjskih poslova Fischer, odugovlače. Oni bi se trebali pobrinuti da članice NATO-a učine sada takav pritisak na Amerikance sve dok oni iz vojne uporabe ne povuku radioaktivne granate. Puno nade u takvo ponašanje Washingtona ne treba polagati. Ta svjetska velesila je što se tiče vojnih pitanja izrazito tvrdoglava i konspirativna. Možda doista zračenje uranskog streljiva nije uzročnik oboljenja vojnika od raka. Možda doista dosadašnji slučajevi oboljenja od leukemije spadaju u red brojidbeno očekivanog. No, brojidba je općenito diskutabilna. Scharping i Fischer moraju dokazati da prave opasnosti nije bilo, a streljivo s uranom treba biti zabranjeno i uništeno, drži 'General Anzeiger'. (...) (RDW)