CSM 3. I. EUROPA RAZBIJA NATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 3. I. 2001. Život bez NATO-a "Državni tajnik nove uprave, Colin Powell, i savjetnica za nacionalnu sigurnost slijedećega predsjednika, Condoleezza Rice, iznijeli su glavne probleme vanjske politike s kojima se očekuju suočiti. Nema iznenađenja. Glatki prijenos vlasti. Uobičajene općenitosti: Srednji Istok, Irak Sadama Huseina, potreba da američki vojni resursi, koji su sada nategnuti diljem svijeta, budu rasterećeni, te uvjeravanje američkih saveznika da se Amerika ne namjerava izolirati. Iz svega nedostaje priznanje da je moćni savez na kojemu počiva veliki dio američke politike suočen s ozbiljnim poteškoćama. NATO, naime, osigurava sigurnost Europe već pola stoljeća. NATO je i dalje neophodan za trajnu stabilnost. Pa ipak, danas njegovoj solidarnosti prijete neke od njezinih europskih članica. 15 zemalja - članica EU-a potvrdilo je svoju namjeru da osnuju vlastitu vojnu silu, 60.000 vojnika koji bi bili spremni za odlazak na teren do 2003. godine. U nju bi bili uključeni kontingenti nacionalnih vojski(...), uvježbani i opremljeni za godinu dana službe u sklopu misije koju bi odredila EU. Ovo bi moglo uključivati i prevenciju sukoba, humanitarnu pomoć, rješavanje kriza i jačanje mira kao ono na Kosovu. Cilj, tvrde Europljani, jest rješavanje vlastitih sigurnosnih pitanja bez pomoći Washingtona, posebice kada su u pitanju stvari koje nisu od izravnog američkog probitka. Pitanje je kako bi se ovo uklopilo u sam NATO. Osnovni pokretač programa jest Francuska, koja želi samo najlabaviju vezu sa savezom. Ona posebno zahtijeva u potpunosti neovisno osoblje za planiranje i pothvate koje određuje i vodi EU. Francuska je desetljećima u ime europske autonomije nastojala smanjiti američki utjecaj u Europi. Godine 1954. Francuska je izumila Zapadnu Europsku Uniju kao obrambenu zajednicu koja isključuje SAD. WEU je na kraju stopljen s EU-om, čija članica također nije SAD. Godine 1966. predsjednik Charles de Gaulle izbacio je stožer NATO-a iz Pariza i izvukao svoju zemlju iz vojnoga zapovjednog ustroja koji je integrirao NATO. Zbog svega toga, ni Gaulle ni njegovi nasljednici nisu promijenili činjenicu da bi tijekom hladnoga rata europska sigurnost bila iluzija bez američkog sudjelovanja u NATO-u. A kada se Jugoslavija 1991. raspala, Francuzi i Britanci nisu ništa poduzimali sve dok SAD nije počeo sa zračnim napadajima, a u Daytonu sklopljen mirovni sporazum. Godine 1999. opet je SAD bio taj koji je vojnom akcijom istjerao Miloševićeve srbijanske 'etničke čistače' s Kosova. Iako su Europljani snosili najveći dio tereta na Kosovu, vojna kampanja je bila gorko poniženje. Bez američke moći - koja je iskazana kroz NATO(...)- sve bi propalo. Većina Europljana svjesna je ovoga i žele da njihova nova vojna sila djeluje preko NATO-a(...). Francuska, velika nacija koja odbija suočiti se s činjenicom da je drugorazredna sila, ne može promijeniti činjenicu da se europska zračna obrana danas sastoji od 18 američkih AWACS zrakoplova. Može se podrugivati američkoj supersili nazivajući ju 'hyperpuissance', no prošla bi desetljeća prije nego što bi se Europa mogla mjeriti s njom i opstati sama. Stručnjaci tvrde da bi vojni proračuni u tom slučaju trebali biti povećani za (...) 50 posto čak i samo da bi se započelo s dugo odlaganom modernizacijom. Europa bi trebala prokrčiti sebi put kroz niz kontradikcija. (...) Što se tiče uskladbe sigurnosnih ciljeva NATO-a i EU-a, osam od 19 članica NATO-a ne nalazi se u EU-u a EU se nalazi u procesu širenja na više od 20 zemalja. Nacrt europske obrane i sigurnosne politike (...) čak ni ne postoji. Postoji stvarna opasnost da bi ovaj pokus mogao zasjeniti i potkopati učinkovitost NATO-a kao jedine europske utvrđene, iskušane sigurnosne organizacije i temelja Zapadne zajednice. Opasnost je u tome da vojna i gospodarska sila SAD-a ne mogu učiniti ništa s time u svezi. Mnogi Europljani istinski su uplašeni time da bi se SAD još jednom mogla okrenuti od njih kako bi se bavila vlastitim problemima. Uvjeravanja nisu dovoljna. Potrebne su finese da bi se iskorijenile sumnje i strahovi koji sada iskrivljuju hvale vrijedan cilj- europske integracije na svim područjima", piše Richard C. Hottelet.