US-KOMENTARI-Obrana-Diplomacija-Proračun-Organizacije/savezi US-WTIMES-17.1.-ZBOGOM, GOSPODINE CLINTON SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON TIMES17. I. 2001.Zbogom, gospodine Clinton"Nije uopće bitno uključujete li radio u automobilu,
televizor ili otvarate novine. Kamo god se okrenemo, naići ćemo na predsjednika Clintona koji si pjeva hvalospjeve, besramno, neumorno. Ako taj čovjek išta voli, onda voli govoriti o samome sebi. No sve ima svoj kraj, pa čak i beskonačno Clintonovo predsjedanje. Iako je to za samog Clintona loša vijest, (...) mnogi će Amerikanci odahnuti kad egoistični predsjednik ode.Rođen pod sretnom zvijezdom, Clinton je uspio izbjeći sve vanjskopolitičke katastrofe. Unatoč svemu, s obzirom na iznimnu nadmoć SAD-a koju je naslijedio od prijašnje, Bushove administracije - uključujući i pad komunizma i pobjedu u zaljevskom ratu - Clinton nipošto nije bio vjeran sluga američkih nacionalnih interesa. Američki prestiž i utjecaj u inozemstvu je oslabio, i to unatoč činjenici da smo tijekom cijeloga prošlog desetljeća mi bili jedina svjetska supersila. Osim toga, iako su SAD nedvojbeno dominantna gospodarska sila... za to nipošto nije zaslužna samo Bijela kuća, nego i republikanski Kongres te, ponajprije,
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON TIMES
17. I. 2001.
Zbogom, gospodine Clinton
"Nije uopće bitno uključujete li radio u automobilu, televizor ili
otvarate novine. Kamo god se okrenemo, naići ćemo na predsjednika
Clintona koji si pjeva hvalospjeve, besramno, neumorno. Ako taj
čovjek išta voli, onda voli govoriti o samome sebi. No sve ima svoj
kraj, pa čak i beskonačno Clintonovo predsjedanje. Iako je to za
samog Clintona loša vijest, (...) mnogi će Amerikanci odahnuti kad
egoistični predsjednik ode.
Rođen pod sretnom zvijezdom, Clinton je uspio izbjeći sve
vanjskopolitičke katastrofe. Unatoč svemu, s obzirom na iznimnu
nadmoć SAD-a koju je naslijedio od prijašnje, Bushove
administracije - uključujući i pad komunizma i pobjedu u zaljevskom
ratu - Clinton nipošto nije bio vjeran sluga američkih nacionalnih
interesa. Američki prestiž i utjecaj u inozemstvu je oslabio, i to
unatoč činjenici da smo tijekom cijeloga prošlog desetljeća mi bili
jedina svjetska supersila. Osim toga, iako su SAD nedvojbeno
dominantna gospodarska sila... za to nipošto nije zaslužna samo
Bijela kuća, nego i republikanski Kongres te, ponajprije,
kreativni geniji novoga američkog gospodarstva.
Ili kako su to napisali Walter Russell Meade i E. Benjamin
Skinner... u prosinačkom izdanju 'Foreign Service Journala':
'(...) SAD toliko dominiraju u međunarodnim pitanjima da će čak i
loše osmišljena i nedovršena vanjska politika vjerojatno postići
nekakav uspjeh'. Clintonu velikodušno daju ocjenu +3 za vanjsku
politiku, pretpostavljam zbog dobrog odgoja.
Iz strateške perspektive, širenje NATO-a najveći je uspjeh
Clintonova doba - Poljska, Mađarska i Češka članice su saveza.
Međutim, širenje se odvijalo sporo i kroz program Partnerstvo za
mir. Administracija je dobro postupila kad je pružila ruku državama
koje su nekad bile pod okriljem Sovjetskog saveza, no to je
napravila s oklijevanjem i radi obrane od Rusije. Dok se okrećemo
budućnosti, drugi krug širenja NATO-a nestaje s obzora, a Bushova
će se administracija morati dobro namučiti da je ponovno oživi. Što
se same Rusije tiče, ona i dalje slabi, i sve je manje prijateljski
raspoložena prema Zapadu nego u bilo koje vrijeme nakon hladnog
rata.
Na Balkanu, međunarodna se akcija odgađala sve dok kriza nije
eskalirala. Kada smo intervenirali, nakon američkih zračnih
napada, koje su pristaše akcije nazivali veličanstvenom pobjedom,
mnogi su Kosovari morali otići, srbijanski vođa Slobodan Milošević
još je neko vrijeme ostao gdje je i bio, a zadovoljavajući rezultati
još nisu ostvareni.
Drugo područje koje se često naziva Clintonovim nasljeđem -
trgovina - teško se može nazvati uspjehom. (...) Stari uspjesi,
poput osnivanja Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i
Sjevernoameričkoga sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA),
politika je naslijeđena od prijašnje Bushove administracije.
Naravno, na ovom popisu nisu ni spomenuti slabljenje spremnosti
američkih vojnih snaga ili izloženost nacije raketnim napadima iz
sve većeg broja dobro naoružanih razbojničkih država u inozemstvu.
U Clintonovo doba međunarodne sporazume često se doživljava kao
rješenje svake vojne prijetnje. Najnoviji primjer je Clintonovo
potpisivanje rimskog sporazuma kojim se dopušta osnivanje
Međunarodnoga kaznenog suda. Oni koji su se bojali da će Bushova
vanjska politika biti preusko usmjerena na nacionalne interese
moraju se samo prisjetiti da je u Clintonovo doba napuhana retorika
često bila zamjena za akciju ili ozbiljnu politiku.
Do samoga kraja, Clinton je vlastiti interes stavljao iznad svega.
Njegova želja za osvajanjem Nobelove nagrade za mir primijećena je
diljem svijeta, od Sjeverne Irske preko Kašmira do Srednjeg Istoka.
Taj je put slijedio do posljednjeg dana na predsjedničkoj dužnosti,
u situaciji u kojoj bi se drugi predsjednici tiho povukli i velike
odluke prepustili nasljedniku.
Clintona će se najvjerojatnije pamtiti uglavnom po skandalima i po
činjenici da se na predsjedničkoj dužnosti našao u sendviču između
dva Busha. Zato ne čudi što je tako uznemiren zbog činjenice da je
George W. Bush dobio izbore", piše Helle Bering.