US-WTIMES-17.1.-ZBOGOM, GOSPODINE CLINTON

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 17. I. 2001. Zbogom, gospodine Clinton "Nije uopće bitno uključujete li radio u automobilu, televizor ili otvarate novine. Kamo god se okrenemo, naići ćemo na predsjednika Clintona koji si pjeva hvalospjeve, besramno, neumorno. Ako taj čovjek išta voli, onda voli govoriti o samome sebi. No sve ima svoj kraj, pa čak i beskonačno Clintonovo predsjedanje. Iako je to za samog Clintona loša vijest, (...) mnogi će Amerikanci odahnuti kad egoistični predsjednik ode. Rođen pod sretnom zvijezdom, Clinton je uspio izbjeći sve vanjskopolitičke katastrofe. Unatoč svemu, s obzirom na iznimnu nadmoć SAD-a koju je naslijedio od prijašnje, Bushove administracije - uključujući i pad komunizma i pobjedu u zaljevskom ratu - Clinton nipošto nije bio vjeran sluga američkih nacionalnih interesa. Američki prestiž i utjecaj u inozemstvu je oslabio, i to unatoč činjenici da smo tijekom cijeloga prošlog desetljeća mi bili jedina svjetska supersila. Osim toga, iako su SAD nedvojbeno dominantna gospodarska sila... za to nipošto nije zaslužna samo Bijela kuća, nego i republikanski Kongres te, ponajprije, kreativni geniji novoga američkog gospodarstva. Ili kako su to napisali Walter Russell Meade i E. Benjamin Skinner... u prosinačkom izdanju 'Foreign Service Journala': '(...) SAD toliko dominiraju u međunarodnim pitanjima da će čak i loše osmišljena i nedovršena vanjska politika vjerojatno postići nekakav uspjeh'. Clintonu velikodušno daju ocjenu +3 za vanjsku politiku, pretpostavljam zbog dobrog odgoja. Iz strateške perspektive, širenje NATO-a najveći je uspjeh Clintonova doba - Poljska, Mađarska i Češka članice su saveza. Međutim, širenje se odvijalo sporo i kroz program Partnerstvo za mir. Administracija je dobro postupila kad je pružila ruku državama koje su nekad bile pod okriljem Sovjetskog saveza, no to je napravila s oklijevanjem i radi obrane od Rusije. Dok se okrećemo budućnosti, drugi krug širenja NATO-a nestaje s obzora, a Bushova će se administracija morati dobro namučiti da je ponovno oživi. Što se same Rusije tiče, ona i dalje slabi, i sve je manje prijateljski raspoložena prema Zapadu nego u bilo koje vrijeme nakon hladnog rata. Na Balkanu, međunarodna se akcija odgađala sve dok kriza nije eskalirala. Kada smo intervenirali, nakon američkih zračnih napada, koje su pristaše akcije nazivali veličanstvenom pobjedom, mnogi su Kosovari morali otići, srbijanski vođa Slobodan Milošević još je neko vrijeme ostao gdje je i bio, a zadovoljavajući rezultati još nisu ostvareni. Drugo područje koje se često naziva Clintonovim nasljeđem - trgovina - teško se može nazvati uspjehom. (...) Stari uspjesi, poput osnivanja Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i Sjevernoameričkoga sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA), politika je naslijeđena od prijašnje Bushove administracije. Naravno, na ovom popisu nisu ni spomenuti slabljenje spremnosti američkih vojnih snaga ili izloženost nacije raketnim napadima iz sve većeg broja dobro naoružanih razbojničkih država u inozemstvu. U Clintonovo doba međunarodne sporazume često se doživljava kao rješenje svake vojne prijetnje. Najnoviji primjer je Clintonovo potpisivanje rimskog sporazuma kojim se dopušta osnivanje Međunarodnoga kaznenog suda. Oni koji su se bojali da će Bushova vanjska politika biti preusko usmjerena na nacionalne interese moraju se samo prisjetiti da je u Clintonovo doba napuhana retorika često bila zamjena za akciju ili ozbiljnu politiku. Do samoga kraja, Clinton je vlastiti interes stavljao iznad svega. Njegova želja za osvajanjem Nobelove nagrade za mir primijećena je diljem svijeta, od Sjeverne Irske preko Kašmira do Srednjeg Istoka. Taj je put slijedio do posljednjeg dana na predsjedničkoj dužnosti, u situaciji u kojoj bi se drugi predsjednici tiho povukli i velike odluke prepustili nasljedniku. Clintona će se najvjerojatnije pamtiti uglavnom po skandalima i po činjenici da se na predsjedničkoj dužnosti našao u sendviču između dva Busha. Zato ne čudi što je tako uznemiren zbog činjenice da je George W. Bush dobio izbore", piše Helle Bering.