IT-US-supersila, saveznici-Politika it 10. IX. l'unita - ameri i italija ITALIJAL'UNITA10. IX. 2002.Talijanski pogled"U trenutku poput ovoga, pred užasom i boli 11. rujna, potom rata u Afganistanu i svega onoga što se radi tog rata
dogodilo, i pred opasnošću koja stalno bježi i stalno prijeti, malo čemu služe ophodnje pasdarana i mujezina iz berlusconijevskog kruga koje idu okolo utvrđivati osjećaje drugih. Bilo bi bolje imati osjećaj za tragediju i njene razmjere. Onu proživljenu i onu koju se spremamo proživjeti.(...)Nikada nije bilo rata na američkom tlu. Nakon omaglice iznenađenja uslijedilo je, i još traje, iznenadno otkriće usamljenosti. Sami u svijetu odlučnom na potpuno uništenje. Sami pred neprijateljem kojega nema, koji je posvuda, koji se ne vidi, no u stanju je sijati smrt. Sposoban je sijati klicu nepovjerenja, sumnje, izolacije.(...)Vođa veći od Busha shvatio bi da bi bliske veze, bratske i ravnopravne sa svim prijateljskim zemljama i što je moguće više vlada, učinile terorizam i njegove pristaše usamljenima.(...)Na žalost, po Sjedinjene Države, po Europu, po cijelu međunarodnu
ITALIJA
L'UNITA
10. IX. 2002.
Talijanski pogled
"U trenutku poput ovoga, pred užasom i boli 11. rujna, potom rata u
Afganistanu i svega onoga što se radi tog rata dogodilo, i pred
opasnošću koja stalno bježi i stalno prijeti, malo čemu služe
ophodnje pasdarana i mujezina iz berlusconijevskog kruga koje idu
okolo utvrđivati osjećaje drugih. Bilo bi bolje imati osjećaj za
tragediju i njene razmjere. Onu proživljenu i onu koju se spremamo
proživjeti.(...)
Nikada nije bilo rata na američkom tlu. Nakon omaglice iznenađenja
uslijedilo je, i još traje, iznenadno otkriće usamljenosti. Sami u
svijetu odlučnom na potpuno uništenje. Sami pred neprijateljem
kojega nema, koji je posvuda, koji se ne vidi, no u stanju je sijati
smrt. Sposoban je sijati klicu nepovjerenja, sumnje,
izolacije.(...)
Vođa veći od Busha shvatio bi da bi bliske veze, bratske i
ravnopravne sa svim prijateljskim zemljama i što je moguće više
vlada, učinile terorizam i njegove pristaše usamljenima.(...)
Na žalost, po Sjedinjene Države, po Europu, po cijelu međunarodnu
zajednicu, među mnogim prijateljima Amerike postoje neki tako mali
koji se ne ustručavaju ucjenjivati svoje oporbe, i dopuštaju si,
mada su koalicijske vlade čiji su dijelovi uvijek živjeli
svjetlosnim godinama udaljeni od američke kulture, uspostavljati
sudove mjerodavne kazati: tko se ne slaže taj je antiamerički
nastrojen.
Tako su mali i nepoštovani da je francuski predsjednik govoreći o
njima mogao kazati: nisu svi prijatelji. Neki su ulizice.
A na nama, u Italiji, je da živimo s tom kategorijom lažnih
prijatelja Amerike, spremnih na sve u pokušaju da malo više učvrste
svoju vlast, malo više ograniče slobodu oporbe, da stvore uski krug
u kojemu će se poglavito vidjeti njihova slika koja želi samo
poniznost, i zna dati samo poniznost.(...)
Bilanca dana je ova: godinu dana poslije Amerikanci su usamljeniji.
Neke europske zemlje (poglavito Italija) tumaraju bez neke svoje
uloge i dostojanstva. Radi toga kažemo da su ovo bolni dani puni
rizika.", piše Furio Colombo.