IT - 11. IX. IL MANIFESTO - NATO

ITALIJA IL MANIFESTO 11. IX. 2002. Genetska promjena Atlantskog saveza "'NATO ima žurnu potrebnu revitalizirati se, u pitanju je njegova vjerodostojnost', piše u posljednjem broju lista Nato Review, njemački general Klaus Naumann, nekada predsjednik vojnog odbora u vrijeme 'humanitarnih' bombardiranja Jugoslavije, izražavajući nezadovoljstva koja kruže među europskim saveznicima.(...)Neutješni Naumannov zaključak jest da su 'Sjedinjene Države, najmoćniji i najnužniji član, više ne smatraju NATO preferencijalnim vojnim instrumentom za rat, nego naprosto korisnim političkim instrumentom'. Predlaže, dakle, da se na rasporedu summita u Pragu, predviđenog za 21.-22. studeni, nađe ne samo širenje nego i preobrazba NATO-a, kojoj će europski saveznici morati doprinijeti smanjujući jaz vojnih kapaciteta spram Sjedinjenih Država. Za Washington je, međutim, prioritet, nakon ulaska Poljske, Češke i Mađarske 1999., daljnje širenje NATO-a na istok, preko kojega se nove članice vežu ne toliko uz savez koliko izravno sa Sjedinjenim Državama. Vlade deset zemalja kandidata- Litva, Estonija, Letonije (prve republike bivšeg SSSR-a koje će NATO uključiti u svom širenju na istok), Slovenija, Slovačka, Rumunjska, Bugarska, Albanija, Makedonija i Hrvatska, nadmeću se u dobivanju naklonosti Washingtona, kupujući od Sjedinjenih Država izrazito skupe sustave naoružanja (za što se zadužuju), i stavljajući na raspolaganje svoje baze i snage. (...) General Naumann može biti miran; Sjedinjen Države još uvijek namjeravaju koristiti NATO kao vojni instrument, osim kao političkog, kao što su činile u ratu protiv Jugoslavije, no samo kada im to politički odgovara. U Afganistanu nisu htjele NATO kako bi mogle biti same (uz pomoć vjernog britanskog saveznika) u vođenju operacije koja cilja na strateški nadzor nad središnjom Azijom. U tom smislu treba im fleksibilni savez, radi toga ga revitaliziarju, primajući posebice poslušne nove saveznike. U međuvremenu sustav savjetovanja s Rusijom ostaje samo u scenografiji predviđenoj pri posljednjem berlusconijevskom skupu na vrhu u Rimu: širenje na istok zapravo sve više ima prirodu otvorenog sukoba s Moskvom, ustrajavajući već i na kriznim područjima, poput Gruzije ili Ukrajine, od životne važnosti za ruske strateške interese. To u Atlantskom savezu učvršćuje nadmoć SAD-a potvrđenu imenovanjem novog vrhovnog savezničkog zapovjednika u Europi (Saceur). Kao što piše u priopćenju Pentagona (19. srpanj 2002.), 'predsjednik George W. Bush izabrao je generala Jamesa L. Jonesa, zapovjednika marinaca, kao nasljednika generala Josepha W. Ralstona iz zrakoplovstva na mjestu najvišeg savezničkog zapovjednika u Europi'. Dakle, predsjednik Sjedinjenih Država, prema suverenom pravu, vrši izbor, a ne NATO, koji se ograničava ratificirati ga. Ne samo to. U istom se priopćenju objavljuje da je 'predsjednik Bush imenovao Jonesa i zapovjednikom europskog zapovjedništva Sjedinjenih Država (Useucom), čije područje odgovornosti pokriva više od 33 milijuna četvornih kilometara, i obuhvaća 91 zemlju i teritorij', od Europe bivšeg SSSR-a, preko Grenlanda do Afrike. Sam Useucom precizira da njegov vrhovni zapovjednik 'obnaša i dužnost vrhovnog savezničkog zapovjednika u Europi', i tako pojašnjava, da će i na toj drugoj dužnosti nastaviti biti dijelom zapovjednog lanca Sjedinjenih Država koji ima prvenstvo nad onim NATO-a. Među mnogim 'asimetričnim prijetnjama' kojih se plaši Pentagon, eto lijepog primjera asimetričnog saveza", piše Tommaso di Francesco.