US 19. VIII. WASH.POST - VANJSKA POLITIKA SAD-A

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST * 19. VIII. 2002. Posljedice borbe oko vanjske politike "(...) Aparat SAD-a za vanjsku politiku uvijek ima previše toga na rasporedu, jer su američki interesi i utjecaji posvuda. Čak i oni koji dižu viku na američki 'unilateralizam' obično kao prvu preporuku pri rješavanju bilo kojeg značajnog međunarodnog problema kažu: 'SAD mora ...' No opterećenje je eksponencijalno poraslo. Rat protiv terorizma iscrpljuje u svemu i uključuje naše djelovanje na područjima koja sigurno nisu naša jača strana, kao i uređivanje raznih složenih saveza. Naše se snage bore ne jednom teškom mjestu, Afganistanu, i američki nadzor nad tom zemljom je riješen. Što je još važnije, još je veći rat na rasporedu: administracija priprema planove, traži saveznike i nastoji uvjeriti američku javnost i svijet u potrebu uništenja iračkog režima Saddama Huseina. Pomažemo obuzdavati stalno nasilje u brojnim zemljama od Kolumbije do Filipina. A na Bliskom i Srednjem istoku i južnoj Aziji angažirani smo na žurnim i složenim diplomatskim naporima kako bi spriječili države i prijatelje da se međusobno ne pokolju.(...) Glavni koordinator ne samo vanjske politike, predsjednik, isto je tako do koljena u velikim gospodarskim problemima, inozemnim i domaćim. Suočava se s opasnošću međunarodne financijske zaraze, a u Sjedinjenim Državama, stagnacijom i obnovljenom recesijom, te, naravno, veliki poslovnim skandalima i padom burzovnog tržišta. On se sa svim time mora suočiti uz pomoć gospodarskog i političkog tima koji, s pravom ili ne, ne uživa veliko domaće i međunarodno poštovanje. (...) Vođenje vanjske politike SAD-a izazov je u bilo kojem vremenu. Voditi je uz dodatne probleme koje je proizveo 11. rujan je umjetničko djelo. Voditi je dok imaš ozbiljnih unutarnjih problema, kao i vanjski rat, problem uvećava do golemih razmjera. Iako je sukob mišljenja zdrav i često proizvodi bolju politiku, ovaj je vanjskopolitički tim mučen unutarnjim ratovima.(...) Koliko se može kazati, ovi ratovi administracije oko vanjske politike više se bave ideologijom, time kako svijet funkcionira, kako se s time suočiti i što se točno mora učiniti, nego osobnostima. A razlike u glavnom timu izgleda da se protežu preko glavnih pitanja, od Iraka do Afganistana i do Kine, od arapsko- izraelskog pitanja do Sjeverne Koreje, od upravljanja savezom do javne diplomacije. Naša politika na Bliskom i Srednjem istoku izgleda da je posljednja istaknuta žrtva unutarnjih ratova.(...) Prije 11. rujna upravljanje Georgea W. Busha vanjskom politikom ne bi zaslužilo visoku ocjenu. On je značajno poboljšao svoju poziciju jasnim i odlučnim stajalištem u ratu protiv terorizma i uklanjanjem talibana i Al Qaide u Afganistanu. Godinu dana kasnije nalazi se pred mnogo složenijim unutarnjim stanjem", piše Morton Abramowitz.