IT 24. VIII. AVVENIRE - IZOLACIJE AMERIKE

ITALIJA AVVENIRE 24. VIII. 2002. Irak i 'izolacija' SAD-a "Dok se približava prva godišnjica 11. rujna, Amerika se otkriva sve usamljenijom, gotovo kao da se golemi kapital naklonosti i solidarnosti nakon napada na New York i Washington polako s vremenom potrošio. 'Usamljenost cara' pokazuje upravo suzdržani prijam od strane saveznika najavljene konačne kampanje protiv Saddamovog režima, koja je izgledala sigurnom i skorom. Čak i Engleska predlaže točnija određenja, opravdana, no što zvuči kao veliko distanciranje upravo dok predsjednik Bush ima apsolutnu potrebu naći istomišljenike za svoje strateške odluke. A i unutarnji front počinje pokazivati uznemirujuće raspukline. (...) Osjećaj međunarodne izolacije Sjedinjenih Država izgleda vjerojatno većim nego što je u stvarnosti. Dok oružje šuti europske vlade jednostavno nastoje američkom savezniku prenijeti dvojbe i zabrinutosti koje proizlaze iz dvije skupine čimbenika: na prvom mjestu iz njihove drugačije raščlambe stanja, po kojoj, kako točno određuje London, Saddam predstavlja dugoročnu prijetnju, ali ne i neposrednu opasnost; a na drugom mjestu iz nesklonosti Europe da slijedi Ameriku na (ratnom) polju gdje je jaz između Europe i SAD-a nepremostiv. Tome treba dodati da otvoreni Bushov unilateralizam još otvorenijim čini 'samoću vladara', što, nimalo slučajno, prati pojava najglupljeg antiamerikanizma. Glazba će biti sasvim drugačija ako, i kada, neprijateljstva stvarno počnu. U pogledu unutarnje politike, međutim, moguće je da je spor između jastrebova i golubova administracije, koji postaje sve oštriji na kraju, ostavio dojam pretjerane neodlučnosti predsjednikovih akcija. Prvi Bushov problem je, dakle, da ponovno uzme kormilo u ruke, pokaže da je on onaj 'koji posljednji donosi odluku'.(...) Kao što je uvijek činilo tijekom svoje povijesti, predsjedništvo Sjedinjenih Država odlučit će o miru ili ratu držeći prije svega na umu svoj 'constituency' (američke građane). Tu će se odigrati utakmica. Tu George W. Bush zna da je riskira izgubiti, upozoren i sjećanjem na sudbinu svoga oca, koji je dobio prvi zaljevski rat, ali je izgubio izbore za drugi predsjednički mandat. U tom smislu ne bi bilo previše naivno pitati se utječu li više javne i glasne izjave kancelara Schroedera (koji prikuplja glasove za svoj ponovni izbor) ili tiho povlačenje saudijskog kapitala iz američkih banaka. Da smo Saddam, i kada bismo mogli poslati jedan brzojav, onda bi dva retka zahvale poslali prije Rijadu nego Berlinu", piše Vittorio E. Parsi.